Muškarac čija je sudbina pretočena u roman u tišini je slušao vlastitu priču

Autorica romana "Ne razumiš" Iva Blažić ispričala je kako je nakon moždanog udara i gotovo potpune paralize ponovno naučila govoriti i hodati. Književnica Marijana Dokoza u „Provaliji“ donosi potresnu istinitu priču muškarca koji je nakon više od deset godina braka doznao da troje djece koje je odgojio nisu njegova biološka djeca, a upravo su te dvije sudbine ispunile Atrij Providurove palače u Zadru i pokazale da književnost još uvijek ima snagu dirnuti ljude.

Ljetna večer u srcu Zadra pretvorila se u otkrivanje istinitih životnih priča koje su dotaknule publiku. Atrij Providurove palače bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, a oko 150 posjetitelja došlo je poslušati predstavljanje dvaju romana koji na potpuno različite načine govore o ljudskoj patnji, snazi i nadi.

Publika nije došla samo zbog knjiga. Došla je čuti stvarne životne sudbine pretočene u književnost, priče koje su mnoge podsjetile koliko su razumijevanje, oprost i suosjećanje važni u svakodnevnom životu.

Na književnoj večeri, održanoj uz pokroviteljstvo Grada Zadra i potporu Narodnog muzeja Zadar, predstavljeni su autobiografski roman „Ne razumiš“ autorice Ive Blažić te roman „Provalija“ književnice Marijane Dokoza. Među uzvanicima bili su gradonačelnik Zadra Šime Erlić, ravnatelj Narodnog muzeja Marin Ćurković, pjevačica Marina Tomašević, legenda hrvatske košarke Giuseppe Pino Gjergja te bivša ravnateljica Narodnog muzeja Renata Peroš.

Večer je otvorio gradonačelnik Šime Erlić, koji nije skrivao zadovoljstvo prizorom ispunjenog atrija.

– Posebno me raduje što se večeras okupio ovako velik broj ljudi oko knjige. To potvrđuje da književnost i danas ima snagu povezivati ljude i otvarati važne društvene teme – rekao je Erlić, poželjevši autoricama uspjeh i zahvalivši svima koji su svojim dolaskom pokazali da kultura u Zadru ima vjernu publiku.

Program je vodila dr. sc. Lorena Peroš, koja je razgovor usmjerila na ono najvažnije – ljude čije su sudbine pretočene u knjige.

Dvije različite priče, ista poruka

Iako govore o sasvim različitim životnim iskustvima, romani „Ne razumiš“ i „Provalija“ povezuje ista misao – iza svakog čovjeka krije se priča koju drugi najčešće ne vide.

Iva Blažić u svojoj autobiografskoj knjizi prvi put otvoreno govori o životu nakon moždanog udara koji je doživjela sa samo četrnaest godina. Uslijedio je rijedak locked-in sindrom, gotovo potpuna paraliza i dugotrajan oporavak tijekom kojega je ponovno učila govoriti, hodati i živjeti.

Danas, nakon svega što je prošla, njezina poruka nije usmjerena na bolest nego na ljude.

– Često ne razumijemo jedni druge jer ne poznajemo bitke koje drugi vode. Zato bismo trebali imati više strpljenja, suosjećanja i razumijevanja – rekla je autorica.

Blažić: Ne volim da nas se zove „Osobama s posebnim potrebama“

Posebno je naglasila kako ne voli izraz „osobe s posebnim potrebama“.

– Naše potrebe nisu posebne. Iste su kao i potrebe svakog drugog čovjeka. Ono što želimo jest da nas ljudi prihvate onakvima kakvi jesmo – poručila je, nakon čega je uslijedio dug pljesak publike.

Priča koja mijenja pogled na očinstvo

Jednako snažne reakcije izazvao je i roman „Provalija“, nastao prema istinitom događaju.

Glavni junak nakon više od deset godina braka otkriva da troje djece koju je odgojio nije njegova biološka djeca. Umjesto da priča ostane tek potresna ispovijest o izdaji, prerasta u duboku priču o ljubavi, odgovornosti, očinstvu i oprostu.

Govoreći o romanu, Marijana Dokoza istaknula je kako joj nije bila namjera napisati knjigu koja će osuđivati.

– Željela sam pokazati da nijedan čovjek nije samo ono najgore što je učinio. Čak i žena koja je počinila tako težak grijeh nosi u sebi nešto dobro. Književnost ne služi tome da presuđuje, nego da pokuša razumjeti čovjeka – rekla je autorica.

"Ovo je mnogo više od obiteljske drame"

O književnoj vrijednosti obaju romana govorili su književnik Ante Nadomir Tadić Šutra, fra Ante Bilić i novinar, povjesničar i publicist Zvonimir Despot.

Šutra je „Provaliju“ opisao kao višeslojni roman koji uspješno spaja obiteljsku dramu, psihološki roman i putopisnu prozu.

– Ono što na kraju ostaje u srcu nije prijevara, nego veličina čovjeka koji, unatoč svemu, ostaje otac djeci koju je odgojio. Upravo zato ova knjiga postaje snažna oda očinstvu, ljubavi i ljudskom dostojanstvu – rekao je, dodajući kako roman potvrđuje Marijanu Dokoza kao jednu od značajnijih suvremenih hrvatskih književnica.

Fra Ante Bilić naglasio je kako obje knjige nose snažne životne poruke.

Za autobiografski roman Ive Blažić rekao je da svjedoči o nevjerojatnoj snazi ljudskog duha te podsjeća koliko su obitelj, vjera i podrška bližnjih važni kada se čovjek suoči s najtežim životnim iskušenjima.

Govoreći o „Provaliji“, istaknuo je kako autorica otvara teme o kojima se u društvu rijetko govori.

– Povjerenje je temelj svakoga braka. Kada ono nestane, mijenja se život cijele obitelji. Ovaj roman pokazuje da je, unatoč svim iskušenjima, uz vjeru, ljubav i razboritost moguće pronaći put prema oprostu – rekao je.

Sličan dojam podijelio je i Zvonimir Despot, prisjetivši se susreta sa stvarnim protagonistom romana.

– Impresionirala me njegova unutarnja snaga i dostojanstvo. Malo je ljudi koji iz tako teške životne situacije uspiju izaći kao moralni pobjednici – kazao je.

U Atriju je zavladala potpuna tišina

Emocije su dodatno pojačali ulomci iz romana koje su interpretirali poznati zadarski voditelj Igor Jelenić Toto i jedanaestogodišnja Donatela Šare. U nekoliko je trenutaka u prepunom atriju zavladala potpuna tišina, ona koja najbolje govori koliko riječi mogu dotaknuti čovjeka.

Glazbeni dio večeri upotpunili su finalistica showa The Voice Kids Nina Vujević te zadarski duo Myousiq, koji čine Mateja i Magdalena Miočić.

Trenutak za koji je znalo tek nekoliko ljudi

No možda je najemotivniji prizor večeri ostao skriven većini okupljenih.

Među publikom je, gotovo neprimjetno, sjedio čovjek čija je istinita životna priča poslužila kao predložak za roman „Provalija“. Dok su govornici govorili o njegovoj sudbini, boli i odluci da, unatoč svemu, ostane otac djeci koju je odgojio, on ih je u tišini slušao iz publike.

Tek je nekolicina prisutnih znala da se glavni protagonist romana nalazi među njima.

Za Marijanu Dokoza upravo je taj trenutak bio najposebniji dio večeri jer se književnost simbolično vratila svome ishodištu – čovjeku čiji je život inspirirao priču.

Nakon završetka službenog programa nitko nije žurio kući. Autorice su dugo razgovarale s čitateljima, potpisivale knjige i slušale njihove osobne ispovijesti. Mnogi su priznali da su se u pojedinim dijelovima romana prepoznali, bilo kroz vlastite životne gubitke, bilo kroz iskustva svojih obitelji.

Večer je zaključila Iva Blažić riječima koje su sažele njezinu i Marijaninu poruku.

– Mislim da je ova večer uspjela, iako smo se obje prije početka pomalo pribojavale. Najvažnije je da je do ljudi stigla poruka kako, bez obzira na životne okolnosti, čovjeku uvijek treba drugi čovjek. Razumijevanje, suosjećanje i spremnost da saslušamo jedni druge temelj su svake obitelji i svakog društva, a književnost te vrijednosti često uspijeva prenijeti snažnije od bilo kojeg drugog medija.

Buket cvijeća za razrednicu

Večer je završila dirljivom gestom koja je iznenadila publiku. Marijana Dokoza zajedno s nekoliko svojih srednjoškolskih kolegica uručila je buket cvijeća nekadašnjoj razrednici, profesorici Gordani Mladenović, zahvalivši joj na godinama podrške i svemu što je učinila za svoju generaciju.

– Posebno sam zahvalna profesorici Mladenović, ali i svojim školskim kolegicama koje ne propuštaju nijednu moju promociju u Zadru. Bile smo gotovo potpuno ženski razred – imali smo samo jednog dečka – pa vjerujem da našoj razrednici nije uvijek bilo lako s nama. Ipak, kroz sve te godine bila nam je oslonac, vjerovala je u nas i uvijek nas podržavala. Hvala joj od srca – rekla je Marijana Dokoza.

Tekst: Marijana Dokoza