"Tambura u Gradišću"

"Tambura u Gradišću“ naslov je nove knjige koju je objavilo Hrvatsko kulturno društvo u povodu stoljetnoe obljetnice tamburice, omiljenog glazbenog instrumenta među gradišćanskimi Hrvatima. Glavni urednik bogato ilustrirane knjige je Kristijan Karall. 

Godine 1923. Slavko Marhold osnovao prvi tamburaški zbor u Pajngrtu, u Sjevernom Gradišću. Takvi zborovi, kako su se tada nazivali, brzo su nicali diljem regije, a danas se gotovo misli da su gradišćanski Hrvati nepotpuni bez vlastitog „narodnog“ instrumenta, tambure.

Urednik knjige, strastveni tamburaš Kristijan Karall, i sam vođa tamburaškog sastava Hajdenjaki, u kratkom uvodu osvjetljava upravo te početke. Koristeći članke iz starih novina i oglasa, dokazuje da povijest tambure na području današnje austrijske prijestolnice i okolice seže u 19. stoljeće. Kako su točno izgledali ti tamburaški sastavi opisivani u člancima, ne može se točno rekonstruirati, ali jasno je da je društvo Prosvjeta jur osnovano godine 1894. u Beču i od tada nastupa sa svojim tamburaškim zborom među gradišćanskim Hrvatima i Hrvaticama. Godine 1920. i 1930. pojavljuje se sve više sastava u Gradišću i Beču, čiji je rast naglo prekinuo Drugi svjetski rat.

Nakon rata, tamburaški sastavi pojavljuju se kao znak rastućeg turizma u sjevernom Gradišću, počinju zamjenjivati ​​druge glazbene sastave za zabavu i šire se od sjevera prema jugu. 

Oko 30 uglavnom aktivnih tamburaških sastava predstavlja Karall u drugom dijelu svoje knjige. Portreti tamburaških skupina temelje se na člancima koji su se pojavili godine 2023. u Hrvatskim novinama.

Od samog početka širenja tambure među gradišćanskim Hrvatima i Hrvatima, značajnu ulogu imali su učitelji iz, i tečajevi u Hrvatskoj. U kasnijem razdoblju, Mate Kliković, kao glavni tajnik HKD-a, bio je zaslužan za širenje i njegovanje ove posebne kulture. Karall je s njim i s poznatim učiteljem Štefom Fortunom vodio intervjue, koji su takođerobjavljeni. Oko tamburaškog instrumenta pokrenute su i razne inicijative, posebne emisije ili notni arhivi. Karall tome također posvećuje zasebno poglavlje.

Zašto je "veseli tamburaš" postao prepoznatljiv klišej gradišćansko-hrvatske zajednice, knjiga ne odgovara u potpunosti na to pitanje. Umjesto toga, pruža prvi pregled tamburaških sastava današnjice i baca više svjetla na početke ovog glazbenog stila prije više od stoljeća. Knjiga zapravo otvara cijeli niz novih pitanja. Kako se razvoj tambure u gradišćansko-hrvatskoj zajednici razlikuje između različitih zemalja? Kako se razvijao repertoar? Zašto su tambure primljene s tako velikim entuzijazmom? I koju su glazbu zamijenile?

Izvori za postojeću knjigu navedeni su tek u posljednjem dijelu knjige, a s obzirom na njihov skroman broj, zapravo su znak da je do sada bilo relativno malo istraživanja na ovom području.

Svojim vrlo korisnim kazalom na kraju knjige, knjiga može poslužiti kao važna prva polazišna točka za istraživače, a za ljubitelje tamburaške glazbe bit će to brzo, lako i zanimljivo štivo, koje će svakoga potaknuti na daljnje razmišljanje o ovom instrumentu i njegovoj ostavštini.

Knjiga Tambura u Gradišću objavljena je u tvrdom uvezu na 248 stranica kvadratnog formata. Na posljednjoj stranici nalazi se i velika geografska karta (60x30cm), gdje je zabilježeno tamburaško društvo koje djeluje u svakom selu.

Izvor: Hrvatske novine