Predavanje o hrvatskim običajima "Ophod buša nekada i danas"

U organizaciji Hrvatske samouprave Zugló u Budimpešti, održan je pokladni događaj na kojemu je predavanje održala dr. Esztere Csonka-Takács, voditeljica Centra nematerijalne kulturne baštine Etnografskog muzeja na otvorenome, Senandrija. Predstavljena je šokačka narodna nošnja od strane Jelice Balatinácz i učenice 11. razreda HOŠIG-a Ružice Czibulya.

Program je vodila prof. Kristina Goher koja nam je izjavila:

- Poklade nose u sebi neku posebnost u ljudskome životu. Poklade su onaj rijetki trenutak kad se svakodnevica malo olabavi, kadа je dopušteno biti netko drugi. Maske nisu samo kostimi, nego mali izgovor za slobodu: da se smiješ glasnije, kažeš više, preokreneš uloge i pravila barem na krаtko. U životu hrvatske manjine u Mađarskoj običaji su poveznica s prošlošću. Uzdišemo ga poput vjere, materinskog jezika i kulture. Ova nam priredba donosi lepezu bogatstva i šarolikosti hrvatske kulture u Mađarskoj. -

Voditeljica Centra nematerijalne kulturne baštine Etnografskog muzeja na otvorenome doktorica Eszter Csonka-Takács uvela je nazočne u Ophod buša nekada i danas.

- Ja sam na mnogo načina povezana s hrvatskim folklorom jer i po svojim korijenima pripadam hrvatskoj zajednici. Moj djed je zapravo bio pekar bosanskog podrijetla iz okolice Pečuha, tako da sam već i obiteljski bila dijelom te kulture. Ali odrasla sam u Mohaču, gdje je do danas jako, jako bogata tradicija te kulture, ima mnogo grana. Upravo sam to pokušala reći u svom izlaganju, koliko je Mohač poznat po svemu što je vezano uz Šokce. To je ona mohačka hrvatska skupina koju zovemo Šokci, a koja i danas ima vrlo snažan identitet i kulturu. Toliko da se te brojne tradicije ne njeguju samo među njima, nego je zapravo biti Šokac postalo dijelom identiteta samog grada Mohača. Zato i danas u Mohaču ima mnogo pojava te šokačke tradicije.

Najpoznatiji je naravno bušarenje, ophodi buša, to svi znaju. Upravo smo sada u tom razdoblju. Ja nisam povezana s mohačkim bušarenjem samo zato što sam rođena u tom gradu, nego i zato što sam, kada je mohačko bušarenje ušlo na UNESCO-vu listu, bila odgovorna za taj zadatak, i meni je bilo važno da to kulturno nasljeđe bude priznato i na međunarodnoj razini. U Mohaču je cijeli taj šokački identitet i danas jako važan. Može se prepoznati na mnogo načina. U gradu djeluje puno plesnih skupina, gdje se mladi od malih nogu uključuju u narodne plesove. Narodna nošnja i danas snažno pokazuje identitet. Trude se to sačuvati i autentično prenijeti dalje - rekla nam je dr. Esztere Csonka-Takács.

Mnoge narodne običaje su oživjeli, ili ih možda prije nije ni bilo, ali su postali dijelom grada.

- Tu je kuhanje šokačkog graha, ili pranje rublja na Dunavu, odlazak na Vincelovo u vinograde, na Planinu. Sve je to dio grada, u tome sam odrasla i zato mi je to jako važno. Općenito, jako volim cijelu  hrvatsku kulturu. Obožavam te plesove, čim krene glazba, ne mogu ostati sjediti, volim pjevati u tri glasa. Ta je kultura zapravo postala dio mene i i danas je jako volim. Volim je prakticirati, čuvati i želim pomoći u tome. - 

Voditeljica Centra nematerijalne kulturne baštine izjavila je da folklor povezuje ljude i ovaj je događaj bio upoznavanje Mađara s hrvatskim običajima, a u isto vrijeme podsjećanje Hrvata na njih. Ona je i sama članica hrvatske folklorne skupine.

- Da, pa, mislim da je i u ovom okruženju, ovdje u Budimpešti, jako važno upoznati i doživjeti tu kulturu. I ovdje živi puno Hrvata, i taj hrvatski identitet je toliko snažan da gdje god bili

Dr. Eszter Csonka-Takács već je više desetljeća istaknuta i utjecajna osoba domaće i međunarodne stručno-znanstvene i kulturnopolitičke scene vezane uz nematerijalnu kulturnu baštinu. Diplomirala je etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Loránda Eötvösa, gdje je i doktorirala. Nakon toga slijedile su godine akademskog i istraživačkog rada. Potom se uključila u folklorne pokrete, odakle je njezin profesionalni put vodio do provedbe UNESCO-vih zadataka u Mađarskoj, te do muzeološkog rada.

 Na kraju događaja šokačke je plesove iz Mohača izvela plesna skupina „Tamburica” iz HOŠIG-a, u pratnji Balinta Horvata i prijatelja, pa su se i nazočni pridružili plesu.