Veza paške čipke i paragvajskog nandutija?

Čipkarstvo u Hrvatskoj započelo je u srednjem vijeku kod lepoglavskih pavlina i sestara benediktinki na otocima Pagu i Hvaru gdje su sestre u svom skromnom bogoslužju s najvećom mogućom kreativnošću izrađivale i različite ukrase. UNESCO je priznao pašku čipku kao zaštićenu nematerijalnu baštinu. Jedna posebna vrsta čipke u Paragvaju nosi ime "nanduti" čipka, koju karakterizira dizajn i tehnike vezenja konca. Prenosi se naraštajima i značajan je kulturni izraz u paragvajskoj zajednici. Neki znanstvenici tvrde da je nastala pod utjecajem hrvatskih isusovaca.

Nekolicina paragvajskih znanstvenika hrvatskoga podrijetla smatra da je nanduti tijekom svojem razvoja nastao pod utjecajem paške čipke i to tumače rezultatima istraživanja fascinantnog stjecišta kultura. Oni smatraju da su europske čipkarske tehnike, a jedna od njih je i paška, mogle transkulturacijom u isusovačkim redukcijama ostaviti trajan trag na gvaranske obrtničke tradicije. Analiza ovog povijesnog fenomena otvara obećavajući put za daljnja istraživanja toga kako su domorodački narodi prilagodili i transformirali kolonijalne tehnike, stapajući ih sa svojim jedinstvenim svjetonazorom.

Predsjednik udruge useljenika "Hrvatski korijeni" Hugo Esterigaribija Villasanti smatra da ova tema zaslužuje detaljnije istraživanje, jer bi mogla dati nove spoznaje o dnamici transkulturacije u Južnoj Americi, kao i obogatiti naše razumijevanje obrtničkih tradicija koje danas čine nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva.

- Kakve su konkretne tragove hrvatski misionari ostavili u tehnikama Gvarana, u kojoj je mjeri ta udružena umjetnost opstala u paragvajskom kulturnom identitetu? Na ta i druga pitanja može odgovoriti samo dubinsko istraživanje, govori Hugo Esterigaribija Villasanti. Udruga kojoj je na čelu radit će na ostvarenju tog projekta.