O pokladama...

Poklade ili fašnik, to je kalendarski običaj smješten u razdoblje između blagdana Sveta tri kralja i korizme. Obilježavaju ga maskirani ophodi i zabave, veselje, ludovanje i razuzdanost te obilje jela i pila. Vrhunac je događanja u posljednju nedjelju, ponedjeljak i današnji pokladni utorak, dan prije Pepelnice ili Čiste srijede. Korijeni su običaja pretkršćanski i magijskoga, apotropejskoga značaja: prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela i sl. trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile te odbiti njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva.

Fašnik je dan kad se svemu treba nasmijati i ne ljutiti se ako je na naš račun. Spalit će se Princ Fašnika koji je tradicionalno kriv za sve nedaće koje su obilježile godinu za nama – za inflaciju i rast cijena, političare koji su podbacili, rat u svijetu i slično. Neki od najpoznatijih fašnika u Hrvatskoj su Samoborski fašnik, tu je Riječki karneval s najviše sudionika u našoj zemlji, te Turopoljski i Međimurski fašnik.

Samobor je ove godine u jubilarnoj dvjestotoj godini fašničke tradicije iz koje je nastala i knjiga etnologinje Lele Ročenović naslovljena poznatom samoborskom istinom: „Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik!”: „Na fašnički utorak nije se smjelo umivati lice kako bi se zaštitilo od lišaja. Rano ujutro djevojka udavača trebala je devet puta omesti kuću – to će joj osigurati dobre prosce – mislili su u starini. Rano ujutro, prije izlaska sunca, valjalo je omesti kuću i smeće baciti što dalje od kuće kako ne bi gamad, dakle, uši i stjenice ulazile u kuću. Tijekom jutra domaćin je trebao istesati malo luči koje su nekada služile za rasvjetu i za loženje vatre. Jeli su se žganci, ali ih je malo trebalo jesti i s iglom jer se vjerovalo se da tako neće znojiti ruke pri šivanju, predenju ili tkanju.

U Krapinskoj purgerskoj (dakle, građanskoj) kuhinji stoji zapis što se nalazilo na gradskim stolovima: „Domaćice su, kao i za druge svečanosti, pripremale mnoga jela, a na fašnik je trebalo napraviti pokladnice ili krafline – što mlađim i neiskusnim domaćicama nije uvijek polazilo za rukom. Zbog toga su se u nekim domovima pripremali takozvani špricani kraflini, pogačice od čvraka, hoblinje ili trešće ili šaljivo – poderane gaće. Bilo kako bilo, svi su pekli krafline, cijela je Krapina mirisala na kolače, ali negdje i na zagorenu mast ili ulje. Osim pokladnica i ostalih kolača koje su pripremali za Fašnik, u svim je kućama bilo i obilje mesa, ali nije smjelo izostati kiselo zelje.

Muzej grada Zagreba čuva gradsku priču da je u vrijeme poklada bila dobra prigoda za uvođenje mladih djevojaka u društvo. Tada bi djevojke upoznale budućeg supruga, pa se nije štedio ni posljednji novčić da se djevojci udavači da sašiti lijepa haljina. Vesna Leiner iz MGZ-a napisala je da je vjerojatno i zbog toga u veljači bilo najviše sklopljenih brakova. Osim o odjeći za kostimirani ples, nemala pozornost se posvećivala odabiru glazbe. Dok su se u 18. i 19. stoljeću najčešće plesale četvorke, poloneze i kola, početkom 20. su prevladavali valceri, mazurke i polke, a nakon 1911. godine u Zagrebu se počinje plesati tango.

Razna pokladna događanja i danas, kao i u prošlosti, zaokupljaju građane Zagreba i okolice, ali i brojne turiste. Stranci su već u srednjem vijeku, od 1363. do 18. stoljeća dolazili na Gradec kako bi prisustvovali viteškoj igri zvanoj prstenac u kojoj je konjanik u trku kopljem ciljao ovješeni kolut. Fašnička atrakcija bila je i penjanje na stup premazan sapunom na čijem se vrhu nalazila guska koja je ujedno bila i nagrada onome tko se do nje uspio popeti. Sredinom 18. stoljeća, od blagdana Sveta tri kralja do korizme, Zagrebom je vladala Njegova visost, princ karnevala. Tada su u domovima zagrebačkog plemstva priređivani plesovi pod maskama, a u pokladnim događanjima sudjelovali su građani i časnici. Sva ta fašnička ludovanja završavala su žalobnom povorkom na Čistu srijedu kad je bacanjem slamnate lutke princa karnevala u Savu simbolički pokopano sve zlo u životu Grada.

Na fašnik se strogo moralo paziti što će se raditi, kako se vladati i što staviti na stol. Na taj se dan uvijek dobro jelo, po starinski obilno i masno jer iza pokladnog utorka dolazi blagdan Čista srijeda na koju je počinjao post i nemrs koji bi prije pedesetak godina trajao cijelu korizmu. Iz jednog kataloga koji je pratio izložbu Poklade i Pepelnica autorice Slavice Moslavac u Muzeju Kutine 2003., čitamo što se na taj dan jelo u Moslavini: „Na fašnik se kuhalo i varivo od kiselog kupusa s buncekom, suhim rebrima i kobasicama. U juhi od variva bi prali noge od koljena prema stopalu da se zaštite od ujeda zmija, a ostatak te vode običavali su škropiti oko kuća, također da se zaštite od dolaska zmija u kuću. Od jela se obavezno kuhala i hladetina.”

Fašnik se određuje po tome kad pada Uskrs – pa kažu današnji prognostičari koji predviđanja temelje na znanosti – Fašnik je vrijeme za pučku zabavu, a ne za lažnu ili neupotrebljivu prognostičku najavu, tim tim više što se pučke prognoze temelje na klimatskim obilježjima tog dijela godine, a fašnik svake godine pada u drugo vrijeme. Izdvojit ćemo nekoliko prognoza iz knjige Milana Sijerkovića posvećenoj pučkom vremenoslovlju: Kakvo fašnik vrijeme ima, tak se ravna i korizma.

Fašenk v blati, Vuzem na trati – pučke su izreke za dugoročno pretkazivanje vremena koje se temelji na vremenu kakvo je bilo na fašnik ili pokladni utorak ili mesopust. Smatra se da će vrijeme fašnika potrajati ili barem prevladavati tijekom cijeloga korizmenog razdoblja zaključno s Velikom subotom. Ako je pak na fašnik kiša – fašenk v blati – Uskrs će biti sunčan i topao – Vuzem na trati.

Etnolog Ivan Lozica iz zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku cijeli znanstveni vijek istražuje pokladne običaje, pa su ga, dok je istraživao po Dalmaciji nazvali Dotur o' karnevala. U svojim istraživanjima bavio se i odnosom karnevala i svadbe. Kaže: „svadba i karneval kao običaji imaju mnogo toga zajedničkog. U objema prilikama – svadbenoj i pokladnoj – prevladavaju veselje i lascivnost, pa bi se pojava svadbe na fašniku ili karnevalu možda mogla protumačiti emotivnom i tematskom srodnošću. Čini se da je u pozadini magija plodnosti, a zanimljivo da su se inscenirani svatovi znali pojaviti i na pravoj svadbi. Došli bi maskirani mladenci, djever, zastavnik i mužikaši.