Tijelovo

Tijelovo ili Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, slavi se na spomen ustanovljenja euharistije na Veliki četvrtak. Nastala je u 13. stoljeću u francuskom Liègeu, a za štovanje ju je početkom slijedećeg stoljeća za cijelu Zapadnu crkvu uveo papa Urban IV. Ubrzo se na taj dan počela održavati svečana tijelovska procesija uz ophodnju po cijelome mjestu; obično se zastane na četiri stajališta (»sjenice«) na kojima se naviješta evanđelje na četiri strane svijeta i podjeljuje blagoslov s Presvetim.

U katoličkoj crkvi u proljetno-ljetnome vremenu značajno mjesto imaju tijelovske procesije koje se održavaju u crkvama i katedralama od Dubrovnika do Istre, pa do Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke. Hrvati u Vojvodini blagdan Tijelova nazivaju Tilovo ili Bršančevo, dan kad se prema pučkome vjerovanju žito pretvara u brašno. U knjizi o Nenadiću, hrvatskome mjestu u Vojvodini, piše da se „u Hrvata udomaćio naziv Brašančevo i da to potječe od njihovih starih iz 18. stoljeća. Naime, riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od brašna se mijesi tijesto i pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje tijelo Kristovo. Stoga je ovaj naziv u našem narodu duboko simbolički utemeljen. Nekada su u Somboru na taj dan išle procesije u kojima su naši stari sudjelovali u velikom broju”.

- Mi smo svetkovinu zvali Brašančevo – ispričala je za naš program Ruža Bolkovac, zagrebačka umirovljena stomatologinja rođena u Subotici. Na studij je došla u Zagreb 1975. godine, a rado se sjeća tijelovskih procesija u rodnom kraju: 

- Bila sam više puta u procesiji, kao dijete već sam s 8 godina primila Prvu Svetu Pričest. Kasnije sam kao starija u gimnaziji u bjelini nosila ili kalež ili pliticu na bijelom jastuku. Momci su nosili “Nebo” iznad pokaznice s Presvetim Tijelom. Prvo je išao Križ, potom malo veća djevojčica koja je nosila mali bijeli barjak i tada smo išle malene djevojčice u bjelini s malom košaricom omotanom bijelim krep papirom s laticama ruža. Iza nas su išli svećenici, biskup koji je držao monstrancu i nosilo se “Nebo”. Kad je veća djevojčica podigla bijeli barjak, mi smo kleknule „na jednu nogu”, uzele latice ruža i u polukrugu ih oko sebe posule po tlu. Barjak bi se spustio, mi bi ustale, gledale u barjak i, kad bi ga curica podigla, opet kleknule i posule latice. Sve su to usklađivale časne sestre. One bi pazile kad smo prošle posuti dio staze i tada bi znakom pokazale časnoj kod djevojčice s barjakom da ga treba podići. Časne su nosile velike košare s laticama i dopunjavale naše košarice i procesija je u to vrijeme, dakle, oko 1960-tih išla oko subotičke katedrale, puk bi stajao oko nje, pjevao i molio. Tada je puno svijeta dolazilo i sa salaša u grad, za nas sve je to bio veliki blagdan, prisjeća se dr. Ruža Bolkovac iz Zagreba.

Ove godine u četvrtak 4. lipnja na svetkovinu Tijelova, u Subotici u katedrali svete Terezije Avilske u 18 sati slavit će se biskupska sveta misa. Hrvatske vjernike se poziva da zajedno obnove lijepu tradiciju vjere jer nakon svete mise slijedi tijelovska procesija gradskim ulicama do franjevačke crkve. 

- Ove godine obnavljamo lijepu tradiciju koja je, nakon više od dvadeset godina stanke, ponovno darovana našoj župnoj i gradskoj zajednici. Tijelovo nas podsjeća da Krist ne ostaje zatvoren u crkvi, nego želi biti blizu svome narodu: na našim ulicama, u obiteljima, domovima, u radostima i u brigama. Pozivamo sve obitelji, djecu, mlade, prvopričesnike, krizmanike i sve ljude dobre volje da nam se pridruže u ovom svečanom slavlju vjere. Dođimo zajedno pred Gospodina u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Neka naš grad ponovno bude dotaknut blizinom Krista koji prolazi među nama”, ističe se u pozivu vjernicima.

Prve tijelovske procesije po gradskim ulicama spominju se u Kölnu 1274. godine, a nedugo nakon toga i u Zagrebu 1279. godine. Ove godine na svetkovinu Tijelova svečano će biti u procesiji kojom se slavi jubilej: Bazilika Presvetoga Srca Isusova poziva građane Zagreba i njihove goste da se pridruže svečanom slavlju i zajednički sudjeluju u jednoj od najdugovječnijih i najljepših tradicija grada Zagreba. „U duhu svetkovine Tijelova, procesija je prilika da vjera bude vidljiva u javnom prostoru, kao znak nade, zajedništva i Kristove prisutnosti u životu ljudi“, ističu iz Župe. Svečano misno slavlje počet će na svetkovinu u 19 sati u bogoslužnom prostoru, a nakon toga kreće tradicionalna procesija ulicama središta Zagreba. Procesija se odvija u jubilarnoj godini — Bazilika ove godine slavi 125 godina od polaganja temeljnog kamena.

Tijelovo, u dubrovačkom kraju poznato i kao Korosante, jedan je od najvažnijih i najsvečanijih vjerskih događaja koji okuplja velik broj mještana i hodočasnika. Tamo će se središnje euharistijsko slavlje održati u katedrali Gospe Velike u 19 sati, a po završetku, vjernici će se uputiti u tradicionalnu procesiju s Presvetim Oltarskim Sakramentom kroz gradsku jezgru, uz nekoliko zaustavljanja za molitvu i blagoslov.

U procesijama je puk nekad bio u narodnim nošnjama, svečanom ruhu, a dio tih tradicija se i danas čuva, od odijevanja do tradiconalnih jela na blagdanskoj trpezi. O svetkovini u knjizi Ante Sekulića „Bački Hrvati“ nalazimo kratak zapis o Tilovu:

- Na Brašančevo se u bunjevačkoj kući nisu pekli kolači, poglavito se nije smjelo peći kruh ili dignuto tijesto. Jamačno je na takvo ponašanje i pravilo djelovala svetopisamska predaja o beskvasom kruhu. Poslijepodne su se priređivala kola i druge zabave i o tom su blagdanu djevojke oblačile „svečana ruva“ - svilu i lakša sukna.

I u Međimurju se držalo do svetkovine jer se u starije doba selom nosilo Presveto (Tijelo Kristovo), danas se uglavnom svečanost svela na ophod oko crkve, a u starije vrijeme se pjevala pozivna pjesma za domaće i strane ljude da se pridruže Tijelovskoj procesiji u kojoj su nad župnikom i Presvetim Oltarskim Sakramentom župljani nosili „nebo”:

„Pozdravljam te, puk krščanjski, na preslavni ovaj dien,

kak domači tak i stranjski koj si denes došel siem.”

Tijelovo je pomični blagdan, pada u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva koja se slavi u nedjelju nakon Pedesetnice ili Duhova, a oni su pedeseti dan nakon Uskrsa (Uskrs se broji kao prvi dan). Uskrs je uvijek u nedjelju, tako da su i Duhovi uvijek na taj dan, Svetkovina Presvetog Trojstva je u nedjelju nakon Duhova, a Tijelovo je u četvrtak nakon te nedjelje. Jednostavnije se može pamtiti da je Tijelovo jedanaesti dan nakon Duhova, odnosno, šezdeseti dan poslije Uskrsa koji se ne broji kao prvi dan. Kako se radi o pomičnoj svetkovini, Tijelovo se može slaviti najranije 21. svibnja, a najkasnije na Ivanje, 24. lipnja.