Sveti Antun

Katolička crkva 13. lipnja slavi blagdan svetoga Antuna Padovanskoga - svećenika, franjevca i crkvenog naučitelja. 

Rođeni Portugalac iz 12. stoljeća poznat pod nadimkom „svetac svega svijeta”, jedan je od najpopularnijih svetaca u pučkoj pobožnosti u svijetu, tako je u Hrvatskoj i našem iseljeništvu. 

Kod Hrvata u Americi je jedna od najpoznatijih Hrvatska katolička župa svetoga Ante u Los Angelesu, tamo je središte vjerskog i kulturnog života hrvatske zajednice na zapadnoj obali SAD-a. 

Župa je osnovana prije više od sto godina i okuplja Hrvate na misnim slavljima, te kroz rad folklorne skupine "Croatia". Inače, šire područje Los Angelesa ima nekoliko župa posvećenih sv. Antunu, poput onih u Gardeni, San Gabrielu ili Long Beachu.

Riječ je o svecu koji stoljećima nadahnjuje svojim životom služenja i ljubavi prema najpotrebnijima. 

Vjernici diljem svijeta ga zazivaju u svim ljudskim nevoljama, hrvatski vjernički puk sveca slavi na nekoliko načina: slavljenje utoraka, nošenje njegove medaljice, sličice ili kipića, darivanjem za Kruh svetog Antuna u korist siromaha, te u posljednjih osam godina Antunovskim hodom mladih, desetkilometarskiim hodom uz molitvu i pjesmu od zagrebačke Dubrave do bazilike Svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.

Sveti Antun je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja i vjere u Presveti Sakrament, zazivaju ga zaljubljeni, a često ga i djevojke mole za dobrog muža jer je zaštitnik udavača.

Svetački blagdan se slavi 13. lipnja kad se vjernici posebno u župama svetoga Antuna okupljaju na svetoj misi ostavljajuć mu ljiljane (po kojima ga najlakše prepoznajemo na svetim slikama ili kipovima), tada svećenici blagoslove djecu i cvijeće. 

U tradicijskim vrtovima naših baka uvijek su se našli ljiljani koji cvatu u vrijeme svečeva imendana i važno ga je bilo ubrati za odlazak u crkvu ili bi se dan ranije donosio časnim sestrama da ukrase crkvu. 

Od davnina se kod nas sadi bijeli ili gospin ljiljan podrijetlom s jugoistoka Balkana, iz Libanona i Izraela. 

Ljiljani su omiljene ukrasne biljke i njihovom selekcijom su nastali mnogobrojni kultivari. 

U Hrvatskoj je samoniklo nekoliko vrsta, a najrašireniji su: zlatoglavi ljiljan koji raste na gorskim travnjacima, kranjski ljiljan ima podvrstu koja se zove bosanski ljiljan i cvijet je planinskih travnjaka Dinarskih planina i u šumama raste i zlatni ljiljan.

Običaj blagoslova ljiljana odobrio je papa Leon XIII. Simbolika sv. Antuna je upravo ljiljan koji mu je u desnoj ruci dok u lijevoj drži malo dijete Isusa koje je susreo u jednom viđenju nedaleko od Padove. 

Korijeni običaja da se ljiljani blagoslivljaju na svečev blagdan nalaze se nakon Francuske revolucije. 

Franjevci su bili iseljeni s Korzike, crkva je ostala napuštena, ali su je ljudi ipak posjećivali na blagdan i jedne godine, iako je prošlo čak nekoliko mjeseci nakon Antunovog blagdana, vjernik je naišao u crkvu i našao još uvijek svježe ljiljane.

Među svecima nalazimo više Antuna, dvojica su najštovanija: 17. siječnja se slavi „zimski” Antun pustinjak i opat, a 13. lipnja „ljetni” Antun Padovanski, svetac koji je vrlo mlad umro u gradu čije su mu ime dodali. Na oba svetačka blagdana imendane slave nositelji ovih izvedenica imena Antun: Anton, Anto, Ante, Antiša, Antonio, Antal, Ton, Tona, Toni, Tonča, Tonči, Tonček, Tuca, Tuna, Tuno Tunica ili Tunja, te Antica, Tica, Tončica, Antonijeta ili Antonika.

Prema predaji njegove posljednje riječi su bile: ''Vidim svojega Gospodina.'' Ostalo je zapisano da su u tom trenutku padovanska djeca, da ih nitko nije obavijestio, izišla iz svojih kuća i stala vikati: ''Umro je svetac, umro je sveti Antun.'' Godinu dana nakon njegove smrti, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim, a 1946. proglašen je crkvenim naučiteljem.