Stari svadbeni običaji u Ravnom

Uz proslavu Dana oslobođenja, Općina Ravno i udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine "Stijena" iz tog mjesta, organizirale su kulturno-edukativnu manifestaciju "Ravanjski ljetni dani kulture 2019.". Posebno zanimljivo bilo je uprizorenje starih svadbenih običaja.

"Nema raja do rodnoga kraja..." govore riječi poznate pjesme s kojima se slaže i Marija Skaramuca koja je u Ravnom obnovila rodnu kuću. A u tu svoju oazu mira pozvala je prijatelje sa svih strana, ponajviše iz Dubrovnika, u kojemu je i sama provela većinu života.

- Nakon dugo vremena koje sam provela u gradu, odlučila sam pronaći jedan raj, kutak za ljepši život. I odlučila sam se vratiti ovdje i ovdje živjeti. Evo vidite i sami zašto to govorim: od krajolika, od čistoga zraka, do organske hrane... za preporučiti svakome. To su vrtovi koji su zadržali svoj prvobitni oblik, to je sve organska hrana, voda iz kišnice, domaći gnoj, i to je ono što nam svima treba, da budemo zdravi, da dugo živimo i da budemo sretni - govori Marija Skaramuca.

Slično razmišlja i  Lidija Pehar, sveučilišna profesorica u Mostaru i Sarajevu, odnedavno i članica Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ona je u novi ravanjski dom pretvorila staru djedovu pojatu, staju i spremište: - Ovo je počeo moj djed. '45. su ga ubili, zna se tko, i taj dio priče znam, ali isto tako znam koliko živimo da bismo svjedočili hrabrost, ustrajnost, i naš križni put i to tko mi jesmo. U ovome selu se na jedan poseban način slavi i katoličanstvo i vjera u Boga  i da nam nitko, baš nitko ne može ubiti ono što mi jesmo, bez obzira što su činili i radili.      

Okupili se Ravnjani na uprizorenje stare hercegovačke svadbe u svom mjestu pa sve pretvorili u feštu. A fešte nema bez domaćega vina, kozletine i janjetine ispod sača. Mnogi su, prvi put u životu, obukli i staru nošnju toga kraja. Pjesma hercegovačka odjekuje iz svake ulice, iz svakog dvorišta. 

- Jako nam je važna ova manifestacija jer je Ravno tranzitno područje, gdje dolazi sve više posjetitelja i turista i sve je veća posjećenost svake godine. Naravno da želimo održati materijalnu i nematerijalnu baštinu, kulturu, ono sve što je važno i što privlači ljude - ističe Pehar.

O svim detaljima uprizorenja stare svadbe brigu vodi književnik i etnolog Stanislav Vukorep koji je uz kićene svatove, iz prašine zaborava istrgnuo i željeznicu, nekadašnjeg "ćiru". A uz pjesmu, kolo, zdravice i nošnju, po mladu se dolazilo na konjima. 

- Ovo je sad rekonstrukcija nošnji, malo modernije nego što je bilo. U nas je bila vuna i to je bilo osnovno.  Kažu neki:  nosi zimi vunu, zima pa toplo, a zašto ljeti, pa kaže šuplje pa hladi. Ona je bila izolator, jednostavno u ovom našem dinarskom području bez vune se nije moglo preživjeti - objašnjava Vukorep. 

Posljednja izvorna hercegovačka svadba u općini Ravno održana je osamdesetih godina prošloga stoljeća. U toj općini trude se mnogim projektima privući  što više mladih, pa onda računaju da će biti i više pravih svadbi.   

Samo u Domu za starije i nemoćne u posljednjih godinu dana zaposleno je 22 mladih ljudi, a otvaraju se i nove mogućnosti u turizmu i poljoprivredi. 

- Gotovo 70 zadnjih godina se s ovih prostora samo iseljavalo i to je većina ruralnih prostora u Hercegovini doživljavala. Stradanja koja su bila i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu i uništenja, uz ljudske žrtve i sva materijalna razaranja, posebno Ravnog gdje je i počeo rat u BiH... trebalo je priču započeti gotovo s nule. Sada je u tijeku izgradnja prvih šest stanova koje općina financira uz pomoć drugih razina vlasti, čak i vlade RH, da ostavimo jednu jezgru mladih obitelji koje će tu živjeti i koji će graditi priču dalje.  Vjerujem da smo na pravome putu, usporedno razvijajući sve one aktivnosti koje smo zacrtali i kroz viziju razvoja, a to je prvenstveno turizam i poljoprivreda - govori načelnik Općine Ravno Andrija Šimunović. 

Željeni povratak mladih i napredak toga i dalje pasivnog kraja, u općini Ravno potiču prekograničnom suradnjom i razvojnim programima koji se sufinanciraju iz međunarodnih fondova. Važno je, kažu, očuvati kulturnu baštinu i tradiciju i na njoj graditi budućnost. Jer, kako i narodna mudrost kaže, nisu oni repa bez korijena.

(Božo Vodopija)