Okusi zavičaja koji se ne zaboravljaju, znate li što je iški lopiž?

Nekada se bez njega teško mogao zamisliti život ribara na Jadranu, a danas je prava rijetkost i dragocjen dio hrvatske baštine. Iški lopiž, tradicionalni glineni lonac u kojem su generacije ribara pripremale jednostavna, ali ukusna jela, gotovo je nestao iz svakodnevnog života. Umijeće njegove izrade, čiji prvi povijesni spomeni sežu u daleku 1530. godinu, danas čuva samo jedna obitelj s Velog Iža.

Glineni lonac koji čuva stoljeća hrvatske tradicije

Na pulskoj Bunarini, zaklonjeni od vjetra, dvojica prijatelja odlučila su oživjeti nekadašnji ribarski običaj. Uz miris mora, kapule i svježe ribe, u tradicionalnom iškom lopižu pripremali su gregadu, baš kao što su to nekoć činili ribari.

Šime Gržan, bivši pomorac iz Petrčana, objasnio je kako se nekada kuhalo na brodovima.

– Ovo je fogun, od talijanske riječi fuogo, i tu se ložilo. A u lopiž bi stavili čega imaju. Tako smo i mi danas malo sitnarije od ribe i dva kumpira i maslinovoga ulja i malo vina. I gotovo, ispričao je Gržan.

Iški lopiž nije samo posuda za kuhanje. Drevno umijeće njegove izrade zaštićeno je kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske.

Zanat koji je preživio zahvaljujući jednoj obitelji

Nekada su slične glinene posude koristili i Venecijanci, no tradicija njihove izrade s vremenom je gotovo posvuda nestala.

- Koristili su ga i Venecijani, međutim kod svih je nestao, a zadržao se na otoku Ižu. I kako je bila jedna fameja koja je to zadržala do kraja, stari Petrović je umra, ostala je kćer i ona je nastavila dalje s tim, objasnio je Livio Jelčić iz Udruge "Molaj cimu".

Jedan primjerak iškog lopiža stigao je i do Istre kao dar Udruzi "Molaj cimu", nakon neobičnog putovanja.

– Ovaj je napravljen u Beču, sušen u Ižu i pečen u Ižu. I doša u Zadar, a ja iz Zadra u Rovinj, iz Rovinja evo ga opet u Puli, ispričao je Gržan.

U lopižu se nije kuhala samo riba

Iako je nekada bio nezaobilazan na ribarskim brodovima, iški lopiž povezuje se i s posebnim tradicijskim jelom zadarskih otoka – složencem od janjetine ili kozletine s mladim povrćem.

A što je ukusnije, riba ili janjetina?

– A dobra je janjetina s bižima, a to je s bižima obično. Ali samo debeli komadi janjetine, objasnio je Gržan.

Okusi koji vraćaju u neka prošla vremena

Nakon pripreme gregade stigao je i najslađi dio druženja – kušanje jela pripremljenog na tradicionalan način.

– Najprije kruva utočati malo... Sve gušte, sve gušte ovoga svita! Ajmo ljudi, u slast van svima! Super, oduševljeno je poručio Gržan.

U fogunu je ostalo još malo žara, a lopiž je bio prazan, spreman za neko novo kuhanje.

I tako jedan jednostavan glineni lonac nastavlja pričati veliku priču o hrvatskim ribarima, običajima i okusima koji su se stoljećima prenosili s generacije na generaciju. Priču o baštini koju vrijedi sačuvati od zaborava.