Bijela nedjelja ili Mali Uskrs

Prva nedjelja po Uskrsu naziva se nedjeljom Božanskog Milosrđa i nedjeljom nevjernog Tome. Završava Vazmena osmina, osmodnevna proslava najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa. Stari blagdan ima korijene u ranokršćanskoj tradiciji i liturgiji, a na latinskome se naziva "dominica in albis" jer su na taj dan novokrštenici odlagali bijele haljine i odijevali svoju odjeću. 

Na drugu uskrsnu nedjelju zvanu Mali Uskrs ili Matkana nedelja, djevojke su držale tradiciju pa se do 1960-ih godina u Podravini daruju prijateljice i traže da im postanu "matke" ili "sestre", a tako čine i mladići koji će dobiti doživotne prijatelje ili "braću". Dan je kad su zaljubljeni parovi razmjenjivali uskrsna jaja ili uskrsni kruh od najfinijega brašna. 

Razmjena se često odvijala potajno jer je društvena norma zabranjivala javno udvaranje, primjerice u Međimurju. 

Darovale su se pisanice koje su imale umjetničku, ali i običajnu i komercijalnu svrhu: nosile su se na posvećenje da se blagoslove, a osobitu funkciju su imale na Bijelu ili Pisanu nedelju. 

U selu su se uvijek isticale žene koje su vješto izrađivale pisanice, ponekad ih i prodavale sumještanima koji su radili u inozemstvu i kući dolazili samo o Uskrsu i Božiću, a kupcima je bila očita, suvenirski vrlo prikladna veza s njihovim zavičajem – zapisao je Stjepan Hranjec u knjizi Međimurski narodni običaji.

Ističe da su pisanice imale još jednu funkciju: njima bi u Sumartonu kitili zubače (grablje). To je značilo da je stiglo proljeće jer se dotad grabljalo samo uvelo lišće, a sad je sve u zelenom i jaje je početak novog života.

U Međimurju se prva nedjelja po Uskrsu zove i pisanovilanička nedelja što se etimološki tumači strarijim nazivom za Mali Uskrs u SZ Hrvatskoj. Na taj bi se dan djevojke sestrile, pripravila bi se zakuska, obavezno pogača, a trebalo je pripremiti i ružmarin. No, sve su djevojke za to morale dobiti dopuštenje majki jer se za prigodu matkanja djevojka morala lijepo odjenuti i potrošiti i nešto gotova novca.