Blagovijest

25. ožujka je blagdan Blagovijest ili Navještenje Marijino. To je biblijski događaj koji opisuje evanđelist Luka, u njemu arkanđeo Gabrijel naviješta Mariji da će roditi Isusa. U kršćanstvu Blagovijest označava početak i nagovještaj spasenja i motiv je vrlo čest u ikonografiji Zapadne crkve, pojavljuje se već u II. stoljeću. 

Na blagdan Blagovijesti, piše Ante Sekulić u knjizi „Bački Hrvati“, držalo se bunjevačkog običaja „vaćanja krvi“ (hvatanja krvi), kako ne bi bili malokrvni. Rano, prije sunca, natašte se pije crno/crveno vino i na taj način „vaća se krv“. Vino piju svi, ali mnogi prevrše mjeru, jamačno ne iz želje da imaju više krvi. Zanimljivo je pripomenuti da se iz tog običaja razvila riječ „krvoća“. Čini se da običaj treba povezati s proljećem, općom obnovom prirode, u što je umiješano također i tumačenje blagdana koji počinje, prema kršćanskome vjerovanju, „razdoblje otkupljenja“ - zaključuje Sekulić.

Jedno od naselja na putu Gakovo – Sombor je Nenadić u kojem su većina bunjevački Hrvati, upravo kod njih je otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata i djelovala je od 1861. do 1880. godine.  U knjizi o Nenadiću, naselju koje prema Statutu Sombora čini dio toga grada nastanjen dakle bunjevačkim Hrvatima, pod naslovom „Nit koja spaja” čitamo koliko je našem narodu u Vojvodini značila vjera i nešto o Blagovijesti: „Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo je katolička svetkovina u spomen na navještenje arkanđela Gabrijela Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Običaj je u narodu da se na Blagovijest „hvata krv”, pije se crveno vino da bi ukućani bili zdravi cijelu godinu. I djeci se za zdravlje daje koji gutljaj. Odgajani smo na istim vrijednostima koje su nam od malena utkali u naše duše, nitko nam kroz život nije mogao oduzeti ... tradicija, naši običaji, naša vjera u dobro i bolje. Vremena su se mijenjala, prilagođavali smo se koliko je to život zahtijevao, ali nismo mijenjali svoju suštinu i nismo zaboravljali naše pretke, poštujući njih i međusobno se poštujući. U mladosti smo se prepustili snovima, a sada kada svodimo račune hranimo se uspomenama, ali opet zajedno ... Vrijeme i vjera su moćan par. Uz ljubav i mudrost, malo što ih može nadmašiti.”