Badnjak u hrvatskoj tradiciji

Badnjak je posljednji dan Došašća - vremena duhovne i materijalne priprave za Božić.

Za tu će svetkovinu u domovini i u hrvatskim obiteljima u svijetu, brojna božićna drvca biti okićena licitarima – šareno ukrašenim kolačima od medenoga tijesta koje nećemo kušati nego samo uživati u njihovim bojama, oblicima i ispisanim porukama, takozvanim verzlima.

Licitari su danas nematerijalno dobro upisano na nacionalnu, ali i na UNESCO-VU Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva na kojoj Hrvatska ima brojne zaštićene fenomene. Jedan od uvjeta zaštite jest da taj dio nematerijalne baštine još uvijek živi.

Medičarska ponuda je najbogatija u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici u Hrvatskome zagorju, no, ta tradicija izrade medenjaka i licitara nastavlja se i u Slavoniji.

Primjerice, Osječani Antonija i Josip Blažeković - Ranogajec drže do obiteljskog nasljeđa i danas proizvode jedne od najljepših i najreprezentativnijih licitara koji se mogu poklanjati u raznim prigodama, tako da se daruju papama, predsjednicima država i u najsvečanijim prigodama.