Glas Hrvatske

15:00 / 04.12.2021.

Autor: Maja Raguž

Sokolovi u mojoj duši

Dragica Vukelić

Dragica Vukelić

Foto: Maja Raguž / GLAS HRVATSKE

U Hrvatskoj je promovirana knjiga Dragice Vukelić, Hrvatice iz Čilea "Sokolovi u mojoj duši“, posvećena njezinom ocu Josi, emigrantu iz Like. Knjiga je to o potresnim svjedočanstvima jednog vremena, neutaženim emocijama za domovinom i obećanju koju je autorica dala još kao šesnaestogodišnjakinja. 

Traganje za idealima, glad, hladnoću i mnoge druge strahove opisala je u knjizi o svom ocu Josi koji je nakon drugog svjetskog rata napustio rodni Kosinj i Hrvatsku i život proveo u Čileu.


 - Od malih nogu ja sam slušala oca kako on priča i priča sve ono što se dogodilo ovdje prije rata, nakon rata i tijekom rata. I onda sam mislila da je to nešto da se ne može zaboraviti, da je bio neki život tako teško, tako težak da moram nešto napraviti da moja familija i svi koji bi htjeli čitati imati za uspomenu kao čast mom ocu - objašnjava Dragica Vukelić.


Joso Vukelić, nikada se nije vratio u domovinu, no njegova kćer još kao šesnaestogodišnjakinja dala mu je obećanje da će o njegovom životu napisati knjigu. Tek desetljećima kasnije, kada je i sama već umirovljenica napisala je knjigu "Sokolovi u mojoj duši“.


- Ovdje ja pišem, kako sam rekla malo prije sve ono što je on živio kad je bio mali u selu, kako je bio lijep život i kako je bilo teško za Hrvate u to vrijeme, kad je počeo rat kako je on mislio kao teenager i njegova mama i sestre, i kakav je bio pogled iz te perspektive i kad je počeo rat kako se to doživjelo hladnoća i glad i strah, ali i nada. Prije svega nada. I on se borio sa svojim idealima za osloboditi Hrvatsku - objašnjava očeve snove Vukelić.


Knjiga je napisana na španjolskom jeziku, a nedavno je prevedena i hrvatski, na što je autorica iznimno ponosna.


- Ja sam imala promociju kad sam napisala na španjolskom 2015. u Santiago u Čileu i bilo je tako lijepo, tako emotivno jer ljudi kad su pročitali knjigu oni su naučili nešto što nisu znali da je bilo, to je bilo nešto novo, to je bilo nešto što nije službena povijest, nego priča ono što mi je tata pričao. Nije službena povijest, ja nisam povjesničar, ja nisam, ja se ne bavim politikom. Ja sam samo sam napisala ono što me tata naučio i onda sam mislila zašto ne mogu ovaj, sanjati još malo, da bude na hrvatski u tatinom jeziku, kako se kaže - govori Dragica Vukelić.


Knjigu je na hrvatski jezik prevela Ana Dumančić, te je ona ovih dana doživjela i svoju hrvatsku promociju i to u rodnom kraju Dragičina oca Jose u Lici, te u Europskom domu u Zagrebu.


- I ona mi je napravila prijevod tako lijepo, da ona je razumjela smisao svega ono što ja sam napisala. Onda sam doselila u Hrvatsku i mi smo imali promociju u Gospiću, prošli tjedan i to je bilo za mene, ja ne znam nisam mogla ni govorit od emocija bile su mi preduboke. Bio je gradonačelnik Karlo Starčević, bila je dvorana puna i meni je bilo stvarno, teško mi je bilo govoriti, razumjeti i nešto reći na hrvatski. Jer španjolski mi je materinji jezik. I onda smo imali prošli ponedjeljak prezentaciju u Europskom domu tu u Zagrebu isto tako dvorana je bila puna, 15 ljudi su otišli bilo je obavezno da idu jer zbog Corone. I bio je zapovjednik Nikola Tominac ono što sam ja spomenula tu u biografiji i bio je naš veleposlanik, čileanski veleposlanik Christian Streeter da me podržava kao Čileanac i kao ja Čileanka. I bilo je jako, jako lijepo ja nemam riječi da zahvalim za sve ono što se dogodilo ovdje da vidim kako još moji sokolovi lete iznad Hrvatske.


Jedan od tih sokolova, vjeruje i njezin je otac za kojeg kaže mu tijelo leži u Čileu, ali duša mu zauvijek leti iznad Hrvatske, govori Dragica Vukelić koja svoju budućnost, ali i budućnost svoje djece vidi u Hrvatskoj.


- Ja sam sada u mirovini, ja sam prehrambeni inženjer, radila sam 30 godina u Čileu u firmi koja se bavi prehranom djece u školama. Meni je to bilo prelijepo, prekrasno ali sada kad imam priliku da ne radim onda mogu ja živjeti malo u tatinoj zemlji dosta mi je bilo u Čileu, ne da se ne vraćam, nego ja idem redovito za Čile ali meni je lijepo da imam iskustvo i živim kao građanin.


Život u domovini za obitelj emigranta Jose oduvijek je bio san. Dragičin sin nakon završenog fakulteta stomatologije odabrao je Hrvatsku za svoj život, a o istome razmišlja i njezina kćer odvjetnica.


- Da, da…puno, puno. Sada je moj brat tu i moj nećak je tu isto. Ja mislim da jednog dana bi i ja mogla živjeti tu i govoriti dobro, i sve. I to je za mene kao san - trudi se objasniti tu ljubav na hrvatskom jeziku Dragica Abeleida.


Hrvatska je i dalje san za mnoge naše iseljenike i njihove potomke. Za sve njih Dragica Vukelić je napisala ovu knjigu kako bi shvatili dio naše povijesti.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!