Mađarska nagrada za producenta pečuškog Hrvatskog kazališta

- Svoje kazalište ne samo da poznajem, nego ga i osjećam, proživljavam i nosim u sebi. Postalo je dijelom moje krvi. Bilo je teških razdoblja, sumnji i umora, ali uvijek je postojala neka snažna, gotovo neobjašnjiva privlačnost koja mi nije dopuštala da se od njega udaljim. Svaka nova predstava ponovno me "pokreće", osvježava i otvara nove putove, kao da iznova učim disati zajedno s kazalištem, uvodno nam je rekao menadžer pečuškog Hrvatskog kazališta Gyula Béri, koji je nedavno na Gala dodjeli nagrada Mađarskog kazališnog društva dobio Narodnosnu posebnu nagradu. 

Prestižno priznanje preuzeo je u Kazalištu József Attila. On već desetljećima radi u kazalištu.

- Njegov predani rad nezamjenjiv je u svakodnevnom funkcioniranju Kazališta. Iako radi u pozadini, uspjeh svake izvedbe nosi i njegov pečat. Gyula sudjeluje u svakoj produkciji Pečuškog Hrvatskog Kazališta, kako kao organizator, tako i kao pomoćnik redatelja. Svaki se kolega može osloniti na njegov savjestan rad, izjavili su iz Kazališta.

Uz pečuško Hrvatsko kazalište, ključnu ulogu ima i u organizaciji događanja. Ovo priznanje dostojna je potvrda njegove dugogodišnje profesionalne karijere i izvrsna prilika za razgovor s njim.

- Za mene ova nagrada je prije svega jedno tiho, ali vrlo važno priznanje. Budući da je riječ o nagradi namijenjenoj kazališnim djelatnicima koji rade u pozadini, doživljavam je kao potvrdu da se i taj, često nevidljivi rad vidi i cijeni. Osobno mi puno znači jer dolazi iz kazališnog okruženja koje razumije koliko je timski rad važan, te važnost hrvatske kazališne djelatnosti u Mađarskoj, kaže Béri.

Riječ je o kazališnoj nagradi koju dodjeljuje Mađarsko teatarsko društvo (Magyar Teátrumi Társaság) pod nazivom Mađarska kazališna nagrada (Magyar Teátrumi Díj). Nagrada je namijenjena kazališnim djelatnicima u pozadini – onima prvenstveno, bez kojih predstave ne bi mogle nastati, ali koji rijetko dolaze u prvi plan.

- Ova nagrada mi je velika motivacija u daljnjem radu. Ne mijenja moj odnos prema poslu, ali me dodatno ohrabruje i daje osjećaj odgovornosti da i dalje s istom predanošću radim ono što volim. U tom smislu ona je više poticaj nego cilj, dodaje Gyula.

Rad u pečuškom hrvatskom kazalištu za njega je životni put, a ne zanimanje.

- Više od dvadeset godina moga profesionalnog i osobnog života utkano je u njegove zidove: bezbrojne predstave, probe, uspomene, susreti i iskustva koja su me oblikovala. Ovdje su se rodila prijateljstva, ovdje sam radio s iznimnim glumcima, redateljima i kazališnim umjetnicima, a sve to danas živi u meni kao jedna neprekinuta priča. Kazalište mi nikada nije bilo posao. Početak tog puta bio je gotovo sudbinski, mladenački snovi vodili su me prema potpuno drugačijoj budućnosti, čak i vojnoj karijeri, ali me život tiho, a odlučno usmjerio prema kazalištu u Aninoj ulici. Danas znam da me odveo na pravo mjesto i da taj izbor ne bih mijenjao ni za što. Svoje kazalište ne samo da poznajem, nego ga i osjećam, proživljavam i nosim u sebi. Postalo je dijelom moje krvi. Bilo je teških razdoblja, sumnji i umora, ali uvijek je postojala neka snažna, gotovo neobjašnjiva privlačnost koja mi nije dopuštala da se od njega udaljim. Svaka nova predstava ponovno me „pokreće“, osvježava i otvara nove putove, kao da iznova učim disati zajedno s kazalištem. Ponekad imam osjećaj da bi se sve te uspomene mogle ispisati u jednu romantičnu kazališnu memoarsku priču – ne kao popis uloga ili godina, nego kao niz doživljaja, emocija i sudbina koje su me zauvijek vezale uz ovo mjesto“.

O uspjehu kazališta govori i "Povelja Republike Hrvatske" koju je predsjednik RH Zoran Milanović na svečanosti povodom Dana Hrvata u Mađarskoj, uručio kazalištu. Nagradu je primio ravnatelj kazališta, Slaven Vidakovič. Kazalište je odlikovanje dobilo za istaknuti doprinos u predstavljanju hrvatske kulture, očuvanju kulturnog identiteta hrvatske zajednice u Mađarskoj te produbljivanju hrvatsko-mađarskih kulturnih odnosa.