Ivan Gudelj, neupitna sportska i ljudska veličina

Otišao je Ivan Gudelj, bivši veliki igrač, trener, humanist, prijatelj koji je želio svima pomoći. Ostala je praznina u svima nama koji smo ga poznavali, za Glas Hrvatske piše pjesnik i književnik Nikola Šimić Tonin. O Ivanu je razgovarao s prijateljem, bivšim nogometašem, trenerom NK Dinara Miroslavom Čalićem, znajući koliko mu je Ivan Gudelj značio.

Miroslav Čalić rođen je 6. rujna 1964. godine u Bihaću. Nogometni put započeo je u NK Jedinstvo Bihać, gdje je nastupao u republičkoj ligi i nizu klubova u tom okruženju. Knin dolazi u veljači 1997. godine te se odmah priključuje NK Dinari. Tijekom igračke karijere završava trenerske edukacije verificirane pri Hrvatskom olimpijskom odboru, a od 1999. godine zaposlenik je kluba. Godine 2002. stječe zvanje PRO trenera nogometa. Vodio je sve uzrasne kategorije kluba, uključujući i seniorsku momčad. Danas je voditelj Akademije te trener pionira i kadeta, a njegov rad obilježavaju entuzijazam, stručnost i stalna želja za napretkom.

Znam koliko ste bili vezani uz Ivana Gudelja i koliko vas je pogodila ova nemila vijest, gdje vas je zatekla?

Smrt Ivana Gudelja me zatekla na putu u susjednoj BiH. Šok je bio veliki, jer smo se čuli često telefonom i ništa nije slutilo da je bolestan i da prolazi teške trenutke. Međutim, nisam ga vidio na zadnjem seminaru HNS-a u Makarskoj i već mi se počela paliti lampica i saznao sam da je na pretragama u jednoj zagrebačkoj klinici.

Kako je krenula vaša suradnja?

 Suradnja Ivana Gudelja je počela 1997., godine, odmah po mom dolasku u Knin, jer je kao područni nogometni instruktor obilazio sve klubove. Tada su s njim bili prof. Mili Buterer i prof. Zdravko Marić. Od tada je naša suradnja trajala gotovo 30 godina.

Kako bi ste opisali Ivana kao igrača, trenera, čovjeka?

 Ivan Gudelj je bio vrhunski igrač, kojeg je bolest spriječila da postane član Real Madrida. Bio je reprezentativac Jugoslavije s 33 nastupa, a s Hajdukom je imao niz zapaženih nastupa protiv velikih klubova u Europskim kupovima.

Njegova vezanost uz mlade? Čime se odlikovao kao trener ?

 Kao trener najveći uspjeh je postigao u radu s mlađim kategorijama u HNS-u, gdje su kroz kadete koje je vodio kao izbornik, prošli uglavnom svi budući reprezentativci koji su u seniorima postigli velike svjetske rezultate. Kao čovjek bio je izuzetno smiren, uravnotežen, društven, kolegijalan. Vjera u Boga mu je davala snagu i donosila mir u duši.

Po čemu ćete najviše pamtiti Ivana?

Ivana Gudelja ću pamtiti kao mog idola, mentora, a na kraju kao istinskog prijatelja. Bio je sa mnom kada sam upisao nogometnu akademiju, putovali smo zajedno na prvi semestar, jer je on bio demonstrator. Uključio me nakon toga u stožer amaterske reprezentacije Hrvatske, koju je predstavljala regija Dalmacije. Isto tako, godinama smo bili zajedno na kampovima koje je organizirao na otoku Korčula, gdje je sam kao trener imao prigodu trenirati jako kvalitetne igrače. Posebno pamtim odlazak na humanitarnu utakmicu Humanih zvijezda u susjednu BiH, gdje je doživio ovacije. Moram kazati da je Ivan Gudelj bio na prostoru bivše države vrlo popularan, omiljen, jer ljudi su zapamtili sve velike predstave u dresu Hajduka i bivše reprezentacije.

Na što biste uputili mlade, po čemu da pamte njegovu neupitnu sportsku i ljudsku veličinu?

Poruka mladima je da nikad ne odustanu, jer Ivan Gudelj je živi primjer kako se iz pepela podići i ne predati se. Biti na tronu, doživjeti bolest Hepatitis B, prekinuti karijeru, ugrožena egzistencija. Podići se, završiti trenersku školu, Kineziološki fakultet, postati izbornik kadetske reprezentacije, trener Hajduka, odgojiti niz generacija koje su postigle najveće svjetske rezultate. Bio je promotor u udruzi Hepatos i ljudima pričao o kakvoj se bolesti radi, educirao, ali živim primjerom pokazivao da se u životu pored teške bolesti može uspjeti i na kraju pobijediti bolest. Nikako ne trebamo zaboraviti njegovu brigu prema svojoj obitelji, pogotovo poslije smrti supruge Mirjane. Kćerke Ivana i Đana su imale oca i zaštitnika u svakom trenutku.