Čileanski arhitekt hrvatskog podrijetla Smiljan Radić Clarke osvojio prestižnu Pritzkerovu nagradu

Laureat Pritzkerove nagrade za arhitekturu u 2026. godini je Smiljan Radić Clarke, čileanski arhitekt hrvatskog podrijetla. 

Obrazloženje žirija za 2026. godinu za nagradu kaže: „Kroz opus pozicioniran na raskrižju neizvjesnosti, materijalnog eksperimenta i kulturne memorije, Smiljan Radić daje prednost krhkosti nad bilo kakvom neopravdanom težnjom k izvjesnosti. Njegove građevine djeluju privremeno, nestabilno ili namjerno nedovršeno — gotovo na rubu nestajanja — a ipak pružaju strukturirano, optimistično i tiho radosno utočište, prihvaćajući ranjivost kao intrinzično stanje proživljenog iskustva.“

Razvijana tijekom više od tri desetljeća, Radićeva praksa obuhvaća kulturne institucije, javne prostore, komercijalne zgrade, privatne rezidencije i instalacije diljem Albanije, Austrije, Čilea, Hrvatske, Francuske, Italije, Španjolske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva. Dodatna ključna djela uključuju: Guatero za XXII. čileanski bijenale arhitekture (Santiago, Čile, 2023.); London Sky Bubble (London, UK, 2021.); kuću Chanchera (Puerto Octay, Čile, 2022.); kuću Prism (Conguillío, Čile, 2020.); vinariju Vik Millahue (Millahue, Čile, 2013.); Dječak skriven u ribi (s Marcelom Correom) za 12. međunarodni bijenale arhitekture u Veneciji (Italija, 2010.); te kuću CR (Santiago, Čile, 2003.).

Nobelova nagrada za arhitekturu

Radić, koji ima multietničke korijene, rođen je u Santiagu u Čileu 1965. godine. Njegov djed s očeve strane emigrirao je u Čile s Brača 1919. godine, a njegova majčina obitelj potječe iz Ujedinjenog Kraljevstva. Studirao je arhitekturu na Papinskom katoličkom sveučilištu u Čileu, gdje je diplomirao 1989. godine.

Pritzkerova nagrada smatra se Nobelovom nagradom za arhitekturu.

To je ogromna čast, rekao je Radić za američku javnu televiziju NPR. I moguće, u vrlo bliskoj budućnosti, malo glavobolje, jer će to vjerojatno značiti da ću biti puno više izložen nego što bih želio. Radićeva ključna djela uključuju privremeni Serpentinski paviljon u Londonu 2014. - poluprozirnu, ovalnu strukturu koja nalikuje školjci i počiva na velikim stijenama.

Još jedan značajan projekt je Casa Pite, kuća ugrađena u stjenoviti krajolik uz čileansku pacifičku obalu koja se čini kao da djelomično lebdi u zraku.