Bolivijka nastavlja hrvatsku gastronomsku tradiciju

Bolivijka Pilar Mileta posjetila je Hrvatsku s majkom te kćeri, koja pohađa tečaj hrvatskog jezika Croaticum u Zagrebu. U razgovoru za Glas Hrvatske otkriva da u gradu Samaipati nastavlja kulinarsku tradiciju svojega - hrvatskog - djeda.

- Na ovom putovanju kroz Hrvatsku sam s majkom i kćeri Anom Lucijom. Dio sam hrvatske zajednice u Boliviji. Voljela bih govoriti hrvatski, ali još uvijek moram više naučiti. Moj hrvatski djed, Srećko Mileta, rođen je u Pitvama, na otoku Hvaru. Zajedno s drugim prijateljima, emigrirao je iz Hrvatske oko 1918. Stigao je u Boliviju, gdje se nastanio u gradu Samaipata. Tamo je osnovao obitelj i imao je osmero djece, uključujući i mog oca Dragomira. Ovdje je rođena generacija Mileta, a započeo je i kontakt s Hrvatskom.

U Samaipati imate restoran koji je povezan s Hrvatskom.

- Da, ima puno veze s Hrvatskom. Prije svega s imenom, jer je to kombinacija hrvatskog i španjolskog jezika. Zove se Dobrísimo, što na fuzioniranom jeziku znači vrlo dobro. Zahvaljujući podršci moje obitelji, uspjeli smo to učiniti. Nismo planirali otvoriti restoran, već trgovinu s proizvodima proizvedenim u Samaipati. Zahvaljujući podršci moje obitelji, uspjeli smo to učiniti. Kasnije smo suprug i ja odlučili otvoriti restoran, počevši s tipičnim jelom, a to je pečena svinjetina. A onda, budući da smo imali meso s roštilja, tipični odrezak, prvoklasno meso, vrhunsko meso iz Samaipate. I nastavit ćemo pripremati tradicionalna hrvatska jela, poput pašticade. Ali još uvijek moram naučiti kako je pravilno napraviti. 

Osim restorana, imate i vinograd te nudite vino.

- Naravno. Moj djed je prenio obiteljsku tradiciju u Boliviju i tu je zasadio svoje vinograde. Ovo su prvi vinogradi u području doline Santa Cruz. Oko 1930. već je posjedovao vinograde Mileta. Mi smo treća generacija koja se vratila u vinski posao. Naša specijalnost je bijelo vino, sada imamo vino napravljeno od sorte grožđa Pedro Jiménez. Također imamo stolno grožđe koje jako dobro uspijeva u Samaipati.

Unatoč prirodnim katastrofama koje smo pretrpjeli, prošle godine smo mogli sudjelovati u berbi grožđa u Samaipati. Ovaj događaj organizira Udruga vinogradara Santa Cruza, gdje šest vinarija iz Santa Cruza nastoji predstaviti kvalitetu grožđa i vina proizvedenih u ovoj regiji. Ponosna sam što mogu reći da je obitelj Mileta dio ovoga. Ovaj festival označava početak berbe grožđa u dolinama Santa Cruza i ističe turizam, lokalnu gastronomiju, a prije svega kulturno i glazbeno iskustvo tog područja.

Zauzvrat, naš restoran Dobrísimo nam omogućuje, prije svega, da dijelimo s ljudima koji nas posjećuju i s članovima zajednice koji su došli ovdje ne samo prošetati sa svojim obiteljima, već i posjetiti nas, kušati ukusni liker ili vino Mileta i, naravno, dobro meso s roštilja.

Što nam možete reći o aktivnostima hrvatske zajednice u Santa Cruzu?

- Moram reći da je naša zajednica u Santa Cruzu velika i da stalno raste. Uvijek je uspjeh okupiti se kako bismo proslavili Dan državnosti Hrvatske. Prije pandemije vezli smo sa ženama, a uz to smo i kuhali. Već nekoliko godina imamo tečajeve hrvatskog jezika. Sve ove aktivnosti su ponovno pokrenute, i to je vrlo važno. Mladi žele organizirati izlete u Cochabambu i Oruro kako bi upoznali svoje hrvatske korijene, povijest i kulturu. Naša je zajednica vrlo gostoljubiva. Članovi zajednica La Paza i Cochabambe koji žive u Santa Cruzu dio su zajednice Santa Cruza. To je predivno.

U Santa Cruzu se nalazi počasni konzulat Republike Hrvatske. Pretpostavljam da postoji veliki interes za dobivanje hrvatskog državljanstva.

- Da, počasni konzulat nalazi se u gradu Santa Cruzu. Moglo bi se reći da je to vrlo važan ured jer ljudi iz cijele Bolivije dolaze tamo tražeći informacije o tome kako dobiti hrvatsko državljanstvo. Vrijedi napomenuti da je prije nekoliko godina bio potreban ispit, ne samo dokaz o hrvatskom podrijetlu putem dokumentacije. Polagala sam ispit i puno mi je pomogao da naučim više o Hrvatskoj, njezinoj kulturi, njezinom političkom sustavu i njezinoj povijesti. To nam je zaista bilo važno. Više nije obavezno, ali potičemo ljude da nauče malo više o Hrvatskoj, jer je važno povezati se sa svojim korijenima. Jer dobivanje državljanstva nije samo reći da želim putovnicu, već i uspostaviti kontakt, ponovno se povezati sa svojim korijenima.