"Razglednica iz Dobrote"

Dokumentarni film „Razglednica iz Dobrote“ nastao je kao dio međunarodnog projekta „Putevima bokeljskih Hrvata“, koji već niz godina povezuje Crnu Goru i Hrvatsku kroz istraživanje i predstavljanje bogate baštine bokeljskih Hrvata. U novom filmskom izdanju projekt nas vodi u Dobrotu, mjesto iznimne povijesne važnosti, gdje kroz priče slavnih obitelji Tripković, Dabinović i drugih, oživljava život u nekadašnjim palačama i otkriva izazove s kojima se ove obitelji suočavaju danas.

Proteklih je tjedana u Crnoj Gori i Hrvatskoj sniman dokumentarni film o povijesnim obiteljima iz Dobrote u Boki kotorskoj pod nazivom „Razglednica iz Dobrote“. Nastavak je ovo međunarodnog projekta „Putevima bokeljskih Hrvata“.

Kroz 60-minutni ćemo film upoznati čuvene obitelji Tripković i Dabinović, ali i druge, koje su pisale ne samo povijest mjesta Dobrota, već i Boke kotorske i cijelog ovog kraja. Po prvi puta, članovi obitelji te drugi stručnjaci i povjesničari dat će uvid u to kako je nekad izgledao život u ovom pitoresknom mjestu.

- Ove godine filmom i pravom razglednicom iz Dobrote, koja putuje obje države, dajemo uvid kako je izgledao život u čuvenim palačama, ali i samoj Dobroti. Bilo je to vrijeme velikog utjecaja dobrotskih obitelji! – izjavio je autor projekta Toni Dabinović te dodao: 

- No, isto tako, upoznat ćemo se i s problemima s kojima se posljednjih godina one nose!

Film „Razglednica iz Dobrote“ premijerno će biti prikazan u Kotoru početkom rujna, a u Hrvatskoj tijekom jeseni i zime u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Film „Razglednica iz Dobrote“ nastao je u suradnji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Iz dokumentarnog filma „Razglednica iz Dobrote“:

- Palača Tripković je imala prizemlje i tri kata. U prizemlju su bile radne prostorije, a na prvom katu veliki salon od oko 100 m2, s četiri sobe, tri spavaće i jedna prijamna. U 20. stoljeću život u palači bio je zahtjevan. Ljeti bi cijela obitelj dolazila, najviše u srpnju i kolovozu, i svi su morali raditi na održavanju. Najveći teret bio je na ocu, koji je svako ljeto bojao prozore i brinuo se za stolariju! - emotivni opis života u palači Tripković u filmu je dala Mirjana Tripković – Pantar, koja je dodala: 

- Kuća nije imala struje do početka 1960-ih, koristile su se voštane svijeće i petrolejske lampe. Kuhalo se na ulje u ognjištu, glačalo željeznim peglama s užarenim ugljenom, a vode nije bilo osim u cisterni u prizemlju, pa se morala nositi na katove. Kasnije je ugradnjom hidrofora to olakšano. U vrijeme suše susjedi su često dolazili po vodu kod Tripkovića!

Izvor: Radio Dux