Otvoren Zavičajni muzej u Vršendi

U Vršendi, naselju u jugoistočnom dijelu Baranje blizu hrvatsko-mađarske granice s većinskim hrvatskim stanovništvom, velikim angažmanom hrvatske zajednice na čelu s Mariannom Balatinac obnovljen je stari župni dvor i prenamijenjen u Zavičajni muzej Vršenda u kojem je očuvana etnografska i povijesna građa iz života šokačkih Hrvata u Vršendi.

Davne 2014.  na inicijativu tadašnjeg župnika Istvana Bukovića, Hrvatska samouprava Vršende od Pečuške biskupije preuzela je na dvadeset i pet godina u održavanje i trajno korištenje oronuli stari župni dom. Svega od tadašnjih 250000,- Ft tadašnjih 800 eura donacije mještana šokačkih Hrvata počela je obnova zgrade u ruševinama i izgrađena je Šokačka čitaonica -Hrvatski dom.

 Već je tada počelo sakupljanje starih predmeta, fotografija, dokumenata iz povijesti hrvatskih stanovnika sela. 2017. godine uz pomoć tadašnje Vlade RH dvije zgrade i zemljište od ukupno 1988 m2 došlo je u vlasništvo Hrvatske samouprave. Već je tada izražena želja da bi trebali formirati samostalni muzej u susjednoj isto oronuloj zgradi, jer iz godine u godinu prikupljeno je sve više predmeta, rodne listiće iz 1800. stari zemljovid sa početka 1900.  koji je na platnu, a dobili su ga od obitelji Vranešić.

 Uz pomoć Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i mađarske vlade putem natječaja obnovili su uz pomoć majstora i volontera, od ukupno sedam milijuna forinti, današnju zgradu muzeja, koja je davno služila kao dom časnih sestara, kuhinju i kočace za životinje.

 Prošlo je mnogo godina i uspjeli su, sredinom kolovoza u sklopu Šokačkog piknika otvoren je i predan  muzej široj javnosti. Muzej prikazuje uvid u život Hrvata Šokaca, koji već od 17. stoljeća žive u Vršendi. Prvi stanovnici nose hrvatska imena kao: Bačvanin, Balatinac, Barjaktar, Borić, Bunjevac, Ferkov, Grajin, Grgin, Horvat, Hosu, Ilin, Ivatović, Kajić, Klajin, Klarić, Kovač, Kovačević, Letić, Lončar, Lovak, Marković, Matković, Mijatović, Milošić, Molnar, Novaković, Pašin, Posavac, Slipac, Stivan, Šereglić, Šereglija, Šuvak, Tatarov, Tomin, Vargić, Vlajić, Vukman, Vuković, Živko i udovica Tomašica. A poslije Rakoczijevog ustanka, u 1720-im godinama: „Bosnyák Máté, (knez), Gyuro Marka (knez u 1727. g.), udovica Bosnyák Mikolicza, Balatinacz Miska, Bunevacz Antal, Balatinacz Miska, udovica Buenevacz Illinicza, udovica Mihalovicza, udovica Vukovicza, Barjaktar Máté (sakat), Gyúra Grain, Poszovacz Gyuro, Pavin Frányo, Klain Gergo, Klain Blas, udovica Lovak Ivanica, Joso Konycsevics, Thomo Illia, Bacsvanin Gyuro, Petar Lovak, udovac Marko Princza, Kovacsevics Miska, Sereglia Gyuro, udovac Gyuro Markovicza, Franyo Pavin, Blasics Gajo, Kovacsics Ivan, Babcsasin Gyuro, Pavin Ivan, Kovacsevics Miska, Sereglia Miska. U matičnoj knjizi umrlih iz 1773. godine stoji ime Helena Vicka Klaić, koja je tada imala 100 godina, ona je mogla biti među prvima, koji su se u Vršendi nastanili.

Stari dokumenti, kao zapisnici škole, knjiga zaručenih, molitvenici, preslike knjiga rođenih, vjenčanih, preminulih od 1927. godine, fotodokumentacija, nalaze se i dalje u glavnoj zgradi i vitrinama, kako bi ih sačuvali, može ih pogledati svatko tko svrati u Vršendu.

U muzeju osim stare kuhinje sve je obnovljeno od poda do krova, stara kuhinja je renovirana, ostavili su kameni pod iz davnina, samo su izložili predmete koje su naši stari rabili u svakodnevnom životu, tako imamo izložen sanduk, u kojem su držali jaja ili sanduk za brašno. Zahvaljujući mnogim  precima, koji su stare ormare, sanduke, krevete, zipke, stan ostavili svojim potomcima uredili su dvije sobe. Djelatnica Erika i zastupnica Agika provele su mnogo vremena uređujući sobe, kako bi one izgledale kao u stara vremena, što se vidi i na fotografijama. 

- Naravno i dalje ćemo bogatiti tu građu i raditi na očuvanju kulturne i povijesne baštine šokačkih Hrvata u Vršendi, istaknula je autorica teksta Marianna Balatinac.

A vi svi, dragi pratitelji ste dobro došli posjetiti Zavičajni muzej u Vršendi!

Marianna Balatinac