Misijski život hrvatskih kršćana u Frankfurtu

Ovo je godina velikih obljetnica Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Diljem svijeta organizirano je 180 hrvatskih katoličkih misija i župa. Kroz cijelu povijest iseljavanja, Hrvate je pratilo naše svećenstvo pa su misije i župe ostale jezgre u kojima se čuvaju naša tradicija, kultura i jezik. Takav primjer je i Hrvatska župa u Frankfurtu u kojemu je nedavno proslavljena 80. obljetnica Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj. 

180 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara niknulo je diljem svijeta, slijedeći seobe hrvatskog čovjeka. A začetak dušobrižništva za Hrvate pronalazimo u sasvim neočekivanom dijelu svijeta.

- Kad je počinjao rad na prokapanju Sueskoga kanala, na tom području u Port Saidu je biskup bio Paško Vujčić, Imoćanin i došli su, između ostalih radnika koji su radili na Sueskom kanalu, i brojni Hrvati. Povjesničari misle da je negdje do 4.000 hrvatskih radnika se uz tih nekoliko godina izmijenilo u tome radu. On je svoga tajnika, koji je također bio Hrvat, imenovao za dušobrižnika, mi bismo danas kazali za te katolike, uglavnom iz Dalmacije, dijelom iz Hercegovine. I u stvari, suvremeno dušobrižništvo za Hrvate izvan domovine započinje u Egiptu, rekao je vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Vijeća HBK i Biskupske konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu mons. Tomo Vukšić.

U posljednjih 80-ak godina odredište je za veliku većinu iseljenika bila Njemačka pa je u toj zemlji danas više od polovine svih naših župa u svijetu. Među najvećima je župa Frankfurt.

- Pojedini njihovi katolici, veliki gradovi bez stranaca, bila bi velika katolička manjina, pa i sam Frankfurt ovdje, jer smo mi kao Hrvati po toj skupini treća skupina katolika u Njemačkoj. Prvi su Poljaci po veličini, po broju, drugi su Talijani, treći smo mi, govori delegat Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj fra Petar Klapež. Od oko 450 tisuća Hrvata katolika u Njemačkoj, u Frankfurtu ih je oko 15 tisuća. A o svima njima, u svojem rodnom gradu, brigu vodi fra Petar Komljenović.

- Nudimo za sva razdoblja neke događaje. Imamo misu za djecu, misu za mlade, imamo susrete za starije, imamo zaručnički tečaj ovdje, i za mlade događaje, hodočašća, duhovne obnove. Tako da pokušavam tu vjeru održati, i ovi vjernici, katolici koji su ovdje, da imaju mjesto živjeti svoju vjeru, ističe župnik Hrvatske katoličke župe Frankfurt fra Petar Komljenović. Uz još dva svećenika, pomaže mu i pedesetak pripadnika svjetovnog franjevačkog reda i župnog vijeća.

- Jako puno možemo napraviti. Evo, recimo, danas ste vidjeli te vafle, to je isto u našoj režiji, od franjevačkog svjetovnog reda. Onda imamo razno-razne, recimo za Božić i tako dalje, isto vijence koje radimo i prodajemo. To sve ide u dobrotvorne svrhe. Znači, mi ovdje to radimo, jer nam je centar i župnik nam to omogućuju. I kroz te dobrotvorne svrhe pomažemo drugima koji su u potrebi, govori potpredsjednik Župnog vijeća, HKŽ Frankfurt Ninoslav Ivošević.

 -Imamo zadnjih godina puno novih pridošlica, da kažem, mladih obitelji koji traže jedan punkt gdje mogu pristanište nekakvo i zajednicu nekakvu gdje mogu biti dio toga. I onda jednostavno, prvo im omogućiti tu dobrodošlicu i pokazati im šta sve je moguće, šta se sve nudi ovdje u župi, gdje mogu biti aktivni i tako dalje, tvrdi potpredsjednica Župnog vijeća, HKŽ Frankfurt Kristina Vrca.

Najvažnija je zadaća odgoj i prijenos vjere na buduće generacije. Mnogi su stigli s roditeljima u posljednjem iseljeničkom valu. Prilagodba nije bila lagana ni djeci ni roditeljima. 

- Mogu vam reći da ovdje se preselit sa pet godina je teško, teško je jer ne znaš jezik, ne razumiješ druge, teško je sa drugima, ponekad su djeca i bahata ovako kad ne znaš jezik, pa eto. Ali mogu osobno reći da sam se ovdje dobro snašla, da mi je dobro, da sam se dobro snašla, zato što sam ovdje okružena sa svojima i osobno meni je najljepše kad idem na hrvatsku nastavu i kad sam okružena s našom dicom, priznala je Laura Leticia.

- U početku nisam znala, imala sam šest godina, još sam bila mala, ali onda sam s vrimenom shvatila da sam recimo odvojena od svih ostalih jer su svi dole baba, did, tetka, dobro imam stric, strina su ovde, rođaci, ali opet nije isto ko kad dođem dole, komentira Viktorija Đapić.

- Ja sam isto kršćena i rado isto dolazim, volim ići na vjeronauk, a sad ću imati u petom mjesecu i krizmu, dodaje Nikol Bolotin.

- Meni je baš lijepo, nisam imala baš toliko puno prijatelja koji su naši ili kršćani jer Njemačka ima svakakve nacionalne, ima muslimana, ima svašta, rekla je Anita Ćumurdžić.

- Mijenja se dosta. Njemačke crkve su dosta prazne. Ja sam isto jedno vrijeme radila kao pomoćnik u jednoj njemačkoj crkvi, ali nekako, ne znam, ne umiju više mlade ljude da okupljaju, ne onako kako naši fratri ovdje to uspijevaju, da, smatra Nataša Čančar.

 - Moje obadve kćerke, ja sam ovdje sama, tata Nijemac, ali one su uvijek željele i znaju jako dobro hrvatski. I obe žele u Hrvatsku. I imam tako, i evo, moja unuka, i to mi je jako važno, da znaju svoje korijenje i vole to korijenje, ističe Asna Birkent.

- Jako puno roditelji imaju problema dovoditi ih, to je velika obaveza, jer nije to kao u Hrvatskoj da su svi na okupu u jednoj župi. Ovdje je sve sa svih strana, moraju ih prevoziti, dovoziti i sve. Tako da to roditeljima je poteškoća. A gdje se vidi radost roditelja, gdje to rade, gdje tu obavezu izvršavaju, djeca su jako radosna, naglašava školska sestra franjevka Splitske provincije Pavlimira Šimunović.

A župa je uistinu puna radosne djece različite dobi. 

Od njih samih mogli smo čuti da vole dolaziti na vjeronauk, družiti se s prijateljima uz pjesme o Bogu. Očuvanje baštine, posebno u inozemstvu, teško je zamisliti bez folklora. Polaznice folklora otkrile su ljubav prema plesu, posebice folkloru, i da osjećaju zajedništvo zbog velikog broja Hrvata u Župi.

Voditeljica Folklorne sekcije u HKŽ Frankfurt Marijana Krznarić pohvaljuje činjenicu da svake godine dolazi sve više djece zainteresirane za folklor, hrvatsku kulturnu baštinu i vjeru i smatra da to Župu ispunjuje ljubavlju i radošću.

 - Zanimljivo je kod te djece da ta djeca možda i teže pričaju hrvatski, ali kada pjevaju i plešu, čisto, ono, izgovaraju i te hrvatske riječi i sve, ne bi se uopće primijetilo da u biti su djeca ovdje rođena i ovdje odrasla. Tako da smo i mi onda zadovoljni, sretni, jer, ono, trude se djeca i to se vidi na svakom nastupu i na svakoj probi. A hvala Bogu, svake godine sve više i više djece dolazi, naglašava voditeljica Folklorne sekcije u HKŽ Frankfurt Silvija Bosnić.

No, kao i u većini folklornih skupina, i ovdje muku muče kako privući dečke na ples. Gabriela Burgund potiče dječake da se pridruže mlađoj folklornoj skupini zato što njih, za razliku od odrasle skupine, ima manjak.

 A one malo odraslije okuplja i Franjevačka mladež, Frama. Mladi Toni Marić govori kako Frama daje osjećaj zajedništva i međusobnog pomaganja, s čime se Klara Ivošević slaže, dok Matea Tomas ističe kako je u svom razredu jedina kršćanka i zbog toga teže osjeti vjersku povezanost sa svojim kolegama. 

Katolička vjera, ali i sve kulturološke odrednice koje su uz nju vezane, neizostavan su dio hrvatskog nacionalnog identiteta, bez obzira na to gdje živjeli i kojoj generaciji iseljenika pripadali.