Od Kolumbije do Hrvatske - put prema korijenima

Valeria Salgado Sankovich, Kolumbijka hrvatskog podrijetla, odlučila se nastaniti u Hrvatskoj - slijedeći stope svoga djeda, doduše u suprotnom smjeru. On je u mladosti emigrirao u Kolumbiju, gdje je kasnije zasnovao obitelj. Na tribini u Hrvatsko-hispanskom društvu, Valeria je spomenula da postoji još jedan dio njezine osobne povijesti koji tek treba otkriti.

- Ova je priča započela s mojim djedom, Hrvatom koji je napustio svoju domovinu kako bi izgradio život u Kolumbiji. Nastavila se s mojom majkom, koja je tu obiteljsku vezu pretvorila u most između dviju zemalja. A danas se nastavlja sa mnom: odlučila sam krenuti suprotnim putem i doći živjeti u Hrvatsku. To je priča o migraciji, identitetu i pripadnosti. No, prije svega, to je priča o tome kako me odluka donesena prije gotovo 70 godina dovela ovamo.

Moj djed rođen je 1933. godine u Rijeci, a 1957. emigrirao je u Kolumbiju. Odlučio je prijeći ocean i uputiti se u zemlju o kojoj nije znao baš ništa. Njegova prva postaja bila je Cartagena. Putovao je diljem Kolumbije - prolazeći kroz Barranquillu, Cali, Bogotu i Medellín - prije nego što je naposljetku stigao u Manizales. Uspio se snaći, a upravo je ondje, u Manizalesu, upoznao moju baku. Osnovao je obitelj i tako sam s vremenom i ja postala dio te priče. Imao je vlastiti restoran, živio je i u drugim gradovima te izgradio život u Kolumbiji, no uvijek se vraćao u Manizales.

Danas ima 93 godine i u duši je ostao Hrvat: tvrdoglav i duboko vezan uz svoje običaje. Govori mi na hrvatskom, očekujući da ga razumijem. Iako mi to ne polazi uvijek za rukom, u tome ima nečeg vrlo lijepog: nakon toliko godina provedenih daleko od domovine, taj je dio njega ostao netaknut. Moj je djed pronašao dom u Kolumbiji, a da pritom nikada nije prestao biti Hrvat. Izgradio je život u Kolumbiji, a moja je majka pomogla izgraditi most između Kolumbije i Hrvatske. Taj mi je most također omogućio da se povežem s ovom zemljom mnogo prije nego što sam ovamo doselila - ističe Valeria Salgado.

 Početkom ove godine Valeria je odlučila potpuno promijeniti svoj život.

- Srce me vuklo u Hrvatsku. Već sam imala hrvatsko državljanstvo, pa sam ovdje mogla legalno živjeti i raditi. Željela sam upoznati zemlju svoga djeda, naučiti jezik i otkriti što bi život ovdje značio za mene. Donošenje te odluke podrazumijevalo je promjenu mnogih stvari u Kolumbiji. Ostavila sam iza sebe svoj dom, običaje, drage ljude i onaj osjećaj sigurnost koji proizlazi iz poznavanja mjesta u kojem živiš i razumijevanja kako sve oko tebe funkcionira. Ipak, zamišljati novi život jedno je, a suočiti se s njime u stvarnosti - ne znajući pritom točno kako će se stvari odvijati - nešto je sasvim drugo.

U kolovozu ove godine imala sam priliku sudjelovati kao volonter u programu Eco Heritage Task Force u Gospiću, predstavljajući Kolumbiju. To je iskustvo označilo početak nečeg većeg: moje odluke da tu povezanost više ne doživljavam isključivo iz Kolumbije. Željela sam osobno otkriti Hrvatsku. Kasnije sam stigla u Zagreb u potrazi za stanom i poslom, s ciljem da ovdje izgradim vlastiti život. Osjećala sam povezanost s ovom zemljom, no u njoj još nisam imala izgrađen život - a s vremenom me ta razlika mnogočemu naučila.

Smatram da se, kada govorimo o migracijama, često usredotočujemo na ugodne aspekte: nova mjesta, fotografije, prilike i uzbuđenje zbog početka novog poglavlja. Međutim, migracija također podrazumijeva suočavanje s izazovima koji izvana nisu uvijek vidljivi. U mom slučaju, jedna od prvih prepreka bio je jezik. Hrvatski se u potpunosti razlikuje od španjolskog. Štoviše, iscrpljujuće je morati neprestano sve prevoditi u vlastitoj glavi: razmišljati o tome što se želi reći, tražiti prave riječi, sastavljati rečenice i pokušavati razumjeti odgovor. Nešto tako jednostavno poput odgovaranja na pitanje ili izvršavanja zadatka može postati pravi izazov.

Još jedna promjena na koju sam se morala naviknuti jest hrana. Dolazim iz Kolumbije, tropske zemlje u kojoj je velik izbor voća i povrća dostupan veći dio godine. To su okusi uz koje sam odrasla; oni su dio moje svakodnevice. Ovdje, nasuprot tome, dostupnost mnogih proizvoda ovisi o godišnjem dobu. Neke vrste voća na koje sam navikla moraju se uvoziti, zbog čega su znatno skuplje. Možda se čini kao sitnica, ali upravo te svakodnevne stvari navedu čovjeka da shvati koliko se oslanjao na ono što mu je bilo poznato - navodi Kolumbijka hrvatskog podrijetla.

 Kada razmišlja o svojoj budućnosti u Hrvatskoj, Valeria najprije mora naučiti hrvatski jezik.

- Moj je glavni cilj moći komunicirati sa sigurnošću, bolje razumjeti kulturu i povezati se sa zemljom iz koje potječe moj djed, iz puno osobnije perspektive. I, naravno, želim da jednog dana moj djed može razgovarati sa mnom na hrvatskom jeziku, a da mu ja mogu odgovoriti bez potrebe da ga tražim da ponavlja stvari na nekom drugom jeziku.

Drugi je cilj nastaviti jačati veze između Kolumbije i Hrvatske. Želim doprinijeti radu Kolumbijsko-hrvatske gospodarske komore, pomoći u stvaranju prilika te potaknuti pretvaranje tih veza u kulturne, profesionalne i poslovne projekte. Treći je cilj osobni i profesionalni razvoj. Želim napredovati u karijeru, pronaći prilike, upoznati ljude i izgraditi vlastitu zajednicu. U Hrvatsku nisam došla kako bih prestala biti Kolumbijka; došla sam otkriti što taj drugi dio moje povijesti znači i kako mogu integrirati oba aspekta u život koji želim izgraditi.

Ipak, postoji nešto što sam shvatila tijekom posljednjih nekoliko mjeseci: nisam došla ovamo kako bih ponovila priču svoga djeda. Došla sam izgraditi vlastitu. Došla sam otkriti zemlju koja je dio moje obiteljske povijesti, a koju tek trebam istinski upoznati. Došla sam suočiti se s nepoznatim, izaći iz svoje zone udobnosti i otkriti tko sam kada iza sebe ostavim sve ono što mi je poznato. I, iako nije uvijek bilo lako, ovo me iskustvo naučilo da imati korijene u nekom mjestu ne znači automatski da se u njemu osjećate kao kod kuće. Ponekad je potrebno naučiti jezik, upoznati običaje, griješiti, potražiti pomoć i izgraditi odnose prije nego što počnete osjećati da i to mjesto može postati dio vašeg života.

Moj djed izgradio je život u Kolumbiji. Moja majka izgradila je mostove između Kolumbije i Hrvatske. A ja sam ovdje i pokušavam izgraditi život koji povezuje ta dva dijela moje povijesti, istovremeno otkrivajući tko želim biti. Ne znam koliko će mi vremena trebati da osjetim kako je Hrvatska moj dom. Još mnogo toga moram naučiti, a preda mnom je dug put - zaključuje Valeria Salgado Sankovich.