Hrvatski stručnjaci u Beču govorili o profesionalnom rastu i razvoju Hrvata u Austriji

U organizaciji Interconnected.at, na čijem je čelu Hrvatica Nikolina Šarić, u petak je u Hrvatskom centru u Beču održana konferencija Mreže hrvatskih stručnjaka u austrijskom glavnom gradu CROPRO Vienna. Središnja tema je bila “Profesionalan rast i razvoj Hrvata u Austriji”. 

Večer je bila posvećena hrvatskim stručnjacima koji upravo grade karijeru ili poslovanje u Austriji. Program je obuhvaćao radionice, predavanja i zanimljivu panel raspravu.

Kroz program je vodila poslodavka u Beču, inače rođena Varaždinka, Nikolina Šarić, koja je uvodno pozdravila sve nazočne goste i prijatelje.

- Ovo okupljanje u Beču je poslovna i privatna inicijativa. Izuzetno sam ponosna i sretna da nakon 11 godina moga poslovanja u Austriji, mogu danas ovdje i jedno predavanje održati i na hrvatskom jeziku. Uvijek je to dosad bio njemački ili engleski jezik. Danas je konačno, moj materinski, hrvatski jezik, rekla je Šarić, koja je u Beču od 2015. godine, gdje se bavi integracijom stranih radnika i doseljenika.

 

Šarić je potom najavila svoje uspješne kolege Hrvate u Beču, koji su iz svojih osobnih iskustava i austrijske prakse pojasniti što znači biti uspješan u Austriji. I koje su to kulturološke i poslovne razlike između poslovanja u Hrvatskoj i Austriji, koje je potrebno znati.

- Tri faktora koja su pri zapošljavanju u Austriji najvažnija su umrežavanje, jezik i integracija, poručila je Šarić.

Kako se moglo čuti na predavanju, ne samo od predavača nego i iz publike, austrijski poslodavci doživljavaju Hrvate kao vrijedne, pouzdane i cijenjene radnike.

S druge strane, Hrvati opisuju Austrijance kao vrlo profesionalne, kojima su važni točnost, disciplina i red, ali i distancirane, te ponekad djeluju prilično “hladno”. Dok ne zadobiješ njihovo povjerenje.

“Poduzetništvo u Austriji - Od ideje do samostalnog poslovanja” bila je tema i dilema, o kojoj je govorio također vrlo uspješni Hrvat u Beču, osnivač CEO and Data Solution Architect & Scaletech Boris Perković. Inače Osječanin i aktivni sportaš (biciklist)ć

- Beč je grad prepun raznih mogućnosti. To me je motiviralo da odem u Austriju, jer puno hrvatskih tvrtki rade starim tehnologijama. Htio sam nešto novo, izazovno!, rekao je uvodno Perković, koji se je 2023. godine odlučio osnovati vlastitu tvrtku u Beču.

- U Austriji, možeš, i ako si mlad, biti voditelj posla ili šef, što u Hrvatskoj nije baš tako. Za dobar rad, uvijek si nagrađen. Austrijancima je najvažniji rad i dobrobit za firmu. Iako se radi o konzervativnom tržištu, prodaja im je najbitnija, pojasnio je Perković. Dodao je kako znanje njemačkog “otvara vrata”. Uz opasku, kako on ne zna stručne izraze na njemačkom, te se služi engleskim jezikom, što također prolazi ako se radi o IT sektoru i međunarodnim korporacijama.

Nakon stručnih izlaganja uslijedila je panel rasprava pod naslovom “Karijera na austrijski način”. 

Što se tiče obaveznog znanja njemačkog jezika mišljenja su bila podijeljena. U svakom slučaju u IT branši te inženjeri i medicinari lakše prolaze s engleskim jezikom, dok u ostalim branšama, za bolja radna mjesta moraš biti konkurentan i tečno govoriti njemački.

“Dugoročni napredak i prihvaćanje u austrijskom društvu nisu mogući bez znanja njemačkog”, naglasila je na kraju konferencije organizatorica bečke konferencije Nikolina Šarić. Uz poruku, kako je važno da Hrvati u Austriji sa svojom djecom govore hrvatski jezik, kako ne bi zaboravili tko su i odakle potječu. Dakle, integracija u austrijsko društvo, ali ne i asimilacija.

U svakom slučaju zanimljivo je biti iz prve ruke čuti mišljenja uspješnih hrvatskih stručnjaka u Beču, koji doživljavaju Austriju , kao što su rekli, kao poslovno uređenu, stabilnu i financijski isplativu zemlju.

Na naš upit, da li nakon što su se već uspješno dokazali u Austriji, razmišljaju možda i o povratku u Hrvatsku, kojoj bi njihovo znanje i austrijsko iskustvo moglo dobro doći, mišljenja oko povratka bila su podijeljena. Neki od njih su rekli “da”, kada se za to ispune obiteljski uvjeti zbog školovanja djece, dok drugi povratak u Hrvatsku planiraju tek pod stare dane. I to, ako je moguće negdje na naše more.