Bruxelles: "Dužijanca – ponos bunjevačkih Hrvata i doprinos europskoj baštini"

Sudionici Dužijance u Bruxellesu, njih 20 svoje predstavljanje imali su 5. i 6. svibnja u Europskom parlamentu. Vrhunac ovoga dvodnevnog boravka u Bruxellesu bila je svečana sveta misa, koju je u Meditacijskom centru predvodio svećenik Hrvatske katoličke misije pater Anastazio Perica Petrić u zajedništvu s predsjendikom UBH Dužijanca mons. dr. Andrijom Anišićem i paterom Daliborom Renićem. Kako smo i naviknuli misa je središte zahvale Bogu i pohvale čovjeku za njegov rad i kruh svagdanji, te su tako u središtvu bili u ulozi bandaša Tomislav Ivanković i bandašica Marija Sekereš, te mladi u nošnji, bandaši i bandašice prethodnih godina u Subotici, bandaški par iz Sombora, te domaćini salaša.

Nakon misnog slavlja mladi odjeveni u bunjevačku narodnu nošnju, ispred Europskog parlamenta izveli su kratki kulturno-umjetnički program, gdje su uz prikazivanje nošnje odigrali i Bunjevačko momačko kolo.

Potom je uslijedila panel konferencija na temu "Dužijanca – ponos bunjevačkih Hrvata i doprinos europskoj baštini", na kojoj su govorili zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća i saborska zastupnica Jasna Vojnić, mons. dr. Andrija Anišić i direktor UBH Dužijanca Marinko Piuković. Kao uvod u konferenciju prikazan je i kratki dokumentarni film Dužijanca koji govori o Dužijanci i njenom značaju. Autori filma su Zvonimir Sudarević i Marinko Piuković. Na kraju programa i ovog predstavljanja, uslijedila je i svečana predaja krune Dužijance u Bruxellesu Davoru Ivi Stieru, pokrovitelju ovoga događaja. Krunu od slame za ovu prigodu izradila je slamarka iz Male Bosne Katarina Skenderović članica slamarskog odjela HKPD Matija Gubec iz Tavankuta. Uz krunu, domaćinu je predana i slika – salaš koji predstavlja simbol s kojega je i potekla proslava Dužijance, dok je tajnici iz ureda Davora Ive Stiera Luciji Prskalo uručen hrvatski grb – slika u tehnici slame.

Davor Ivo Stier, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i pokrovitelj  predstavljanja u Bruxellesu, istaknuo je da Dužijanca nije samo žetvena svečanost, već je priča o radu, vjeri i hrvatskom identitetu, te da je ona dio šire, europske baštine.

- Za Hrvate u Vojvodini, u Republici Srbiji, ona ima posebno značenje: čuvar je identiteta i svjedočanstvo opstanka unatoč brojnim povijesnim izazovima, migracijama i pritiscima asimilacije. No, Dužijanca nije važna samo za bunjevačke Hrvate; ona je dio kulturne baštine hrvatskog naroda i europska priča o raznolikosti. Upravo takve tradicije čine Europu bogatom, jer ona nije samo politički projekt, nego i zajednica kultura, identiteta i sjećanja. Kada govorimo o bunjevačkim Hrvatima, govorimo o bogatstvu običaja, jezika, plesa i vještina koji se prenose s generacije na generaciju. Posebno mi je drago što danas u Europskom parlamentu možemo predstaviti Dužijancu kao vrijednost koja nadilazi granice i doprinosi našoj zajedničkoj europskoj baštini, poručio je Stier.

Da je Dužijanca jedna od najvažnijih Udruga i manifestacija, poručila je predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća i saborska zastupnica Jasna Vojnić.

- Mi smo na nju izuzetno ponosni, a jako nam je drago kada tu manifestaciju, tu baštinu prepoznaju i drugi. Mi smo izašli izvan naših okvira, Subotice i Sombora, i već petu godinu prezentiramo je drugima. Drago nam je da to svi prepoznaju i čak da daju podršku koja nam je potrebna. Mi znamo svoju vrijednost, ali bez podrške i Republike Hrvatske i Europske unije ne možemo dalje napredovati. Došli smo u Bruxelles predstaviti i sebe, našu Dužijancu, ali mislim da se najbolje može saznati tko su bunjevački Hrvati upravo gledajući Dužijancu. Svi znamo da je položaj nacionalnih manjina vrlo važan za ulazak u Europsku uniju. Mislimo da naša prava i ono što mi zahtijevamo zaista nije puno, a možemo puno učiniti da se naprave neki pomaci. U tom smislu imali smo razgovore s članovima Europske komisije, s našim izvjestiteljem za Srbiju u Europskom parlamentu i čak smo bili u Ambasadi Republike Srbije ovdje u Bruxellesu. Sa sve tri strane zajedno možemo napraviti pozitivne pomake na tom putu, poručila je Vojnić.

O plodnoj suradnji Središnjeg državnog ureda s Hrvatima iz Vojvodini okupljene je podsjetio i Zvonko Milas, podsjetivši tako na izgradnju Hrvatskog doma – Matice, ali i svih onih malih Matica koje se sada grade. O značaju Dužijance kao poznate manifestacije koje je izašla iz svojih okvira, rekao je: 

- Hrvati iz Vojvodine prvi su se put predstavili u Europskom parlamentu. Oni su dio hrvatskog naroda, a Hrvatska je članica Europske unije, stoga brinemo o našim sunarodnjacima koji ne žive na teritoriju Europske unije. Brinemo o njima u svim područjima života – od obrazovanja do znanosti. Trudimo se biti od pomoći i materijalno, i politički, i moralno. Dužijanca je po prvi put izašla iz Subotice, odnosno Bačke, 2018. godine dolaskom u Zagreb. Nakon toga otišla je u Baju, pa u Novi Sad, a sljedeća je bila u Mostaru, gdje su Hrvati konstitutivan narod. Sve ovo danas što zajedno pokušavamo jest doprinijeti tome da Hrvate u Srbiji vide kao pripadnike, naravno, Srbije kao matične države, ali prije svega kao pripadnike hrvatskog naroda, dakle kao Europljane. Sve ono što radimo za Hrvate u Srbiji radimo i za druge Hrvate, kao Središnji državni ured, i u tom kontekstu želim istaknuti kako je Hrvatski sabor 6. ožujka donio odluku o Tjednu Hrvata izvan Hrvatske – tjednu kojim želimo poslati simboličku zahvalu svim Hrvatima izvan Hrvatske. Time želimo podići svijest, ojačati ono što nas veže – zajedništvo koje nas je na neki način očuvalo i bez kojeg nemamo budućnosti. Kroz program želimo pokazati sve ono što njeguju Hrvati izvan Hrvatske, kazao je Milas.

Andrija Anišić, predsjednik UBH "Dužijanca" podsjetio je kako je nastala Dužijanca, te kako se počela slaviti i u Crkvi.

- Dužijanca je nastala na salašima i slavila se nakon žetve. Ona se radila ručno i bila je naporan posao. Završetak žetve davao je obitelji jamstvo da će imati kruha svagdašnjega. O nastanku ovog običaju nemamo puno pisanih tragova. Volim maštati o tom početku Dužijance. Kada su naši preci došli s hercegovačkog krša u plodnu bačku ravnicu i kada su gledali klasove na svojim njivama i kada su na svom dlanu gledali zrelo zrnje žita, spontano se iz njihove vjerničke duše izdigla hvala Bogu. Iz takve zahvale nikla je i naša definicija Dužijance – zahvala Bogu i pohvala čovjekovom radu. Običaj se njegovao u obiteljima na salašima dugi niz godina, sve do 1911. godine, kada je Katoličko divojačko društvo u suradnji sa župnikom Župe svetog Roka, mons. Blaškom Rajićem odlučilo da takvo slavlje ne bude samo na salašima nego i u Crkvi. Tako je 6. 11. 1911. godine prvi put proslavljena Dužijanca u Crkvi. Ove godine Dužijancu ćemo slaviti 116. put. Nema Dužijance bez svete mise, bez bandaša i bandašice, bez kruha i bez narodnog veselja, kola. Zahvalni smo Europskom parlamentu što nam smo Europskom parlamentu što nam je omogućio sva četiri glavna sadržaja prikazati i održati ovdje, zaključio je  Anišić.

Izvor: Hrvatska riječ