Tuđmanov ključni potez 12. rujna; naredio zauzimanje vojarni JNA

Nakon što je postalo očito da vojni vrh Jugoslavenske armije odbija povući svoje postrojbe u vojarne, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman 12. rujna 1991. donio je odluku o blokadi i zauzimanju vojarni i skladišta JNA u Hrvatskoj. 

Bio je to potez nakon kojeg su uslijedili događaji koji su hrvatskim snagama omogućili da se u kratkom vremenu domognu velikih količina oružja, borbene tehnike i streljiva, ali i desetaka ratnih brodova.

JNA odbila zapovijed o povratku u vojarne

Potkraj ljeta 1991. Jugoslavenska armija zbacila je masku neutralnosti i počela sve otvorenije podupirati srpske pobunjenike te je zajedno s njima krenula u otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku.

Na udaru su se našla mjesta i gradovi diljem Hrvatske, dok su se gotovo svakodnevno otvarala nova krizna žarišta i bojišnice.

U takvim dramatičnim okolnostima tadašnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stipe Mesić zapovjedio je Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu, na čelu s Veljkom Kadijevićem, da sve vojne postrojbe povuče u vojarne u roku od 48 sati.

Vojni vrh tu zapovijed nije poslušao.

Tuđman 12. rujna donosi odluku o vojarnama

Nakon što je postalo jasno da JNA neće postupiti prema zapovijedi, predsjednik Franjo Tuđman 12. rujna 1991. donio je odluku da se blokiraju i zauzmu vojarne i skladišta JNA na području Republike Hrvatske.

Dva dana poslije hrvatske vlasti pozvale su vojnike, oficire i civilne osobe u JNA da napuste agresorsku vojsku.

Vojarne diljem Hrvatske bile su blokirane. Prekinuta im je opskrba vodom, strujom i plinom, isključene su telefonske linije te je zaustavljena dostava hrane.

U samo šest dana predali se ili pali deseci objekata JNA

Uslijedio je brz razvoj događaja. U sljedećih šest dana predalo se ili je osvojeno 36 vojarni i skladišta te 26 drugih vojnih objekata.

Neka skladišta oružja nakon pada bombardirali su jugoslavenski zrakoplovi, ali su hrvatske postrojbe uz pomoć lokalnog stanovništva prije toga uspjele brzo izvući najvrjedniju opremu i oružje.

Ipak, tek nakon oružanih akcija u kojima su zauzete velike vojarne i skladišta u Varaždinu, Bjelovaru i Pločama Hrvatska vojska domogla se većih količina borbene tehnike i streljiva.

Neke vojarne evakuirane su tek nakon dugih pregovora, dok su druge napuštene tek nakon sklapanja Sarajevskog primirja tijekom 1992. godine.

Počelo i ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice

Dva dana nakon Tuđmanove odluke o vojarnama, 14. rujna 1991., admiral Sveto Letica odlukom predsjednika imenovan je zapovjednikom Hrvatske ratne mornarice. Time je i službeno počelo ustrojavanje njezinih postrojbi.

Prvi brod u floti bio je desantno-jurišni brod 103, koji je sljedećega dana otet tijekom remonta u Veloj Luci.

U šibenskoj vojarni Kuline zarobljeno je 15 brodova, dok su radnici Mornaričkog tehničkog Remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod zajedno s još 19 ratnih brodova i plovila.

Hrvatska preuzela približno četvrtinu flote Jugomornarice

Ukupno 34 ratna broda zarobljena u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote Jugomornarice.

Ti su brodovi ubrzo, zajedno s posadama obalnih bitnica, diverzantima te civilnim brodovima i gliserima, probili pomorsku blokadu i otjerali agresora s najvećeg dijela hrvatskog Jadrana.