Susret katoličkih obitelji u Aljmašu: Hranić pozvao na skrb za osobe s invaliditetom

Geslo ovogodišnjeg 5. susreta je "U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“, a nadbiskup Đuro Hranić u propovijedi je poručio kako želi da te riječi apostola Pavla, istinski ohrabre i osnaže i Crkvu i društvo.

Istinski uključivo društvo postat ćemo tek kad prestanemo govoriti što ćemo učiniti za osobe s invaliditetom i zapitamo se što možemo učiniti zajedno s njima, poručio je Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Ono što nam te osobe pružaju svi mi postajemo bolji i plemenitiji ljudi, istaknuo je Hranić iz svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu sa središnjeg misnog slavlja 5. Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U središnjem misnom slavlju sudjelovalo je oko 4.000 vjernika iz cijele Hrvatske i inozemstva te brojni hrvatski oci nadbiskupi i biskupi, među njima i nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik HBK mons. Dražen Kutleša, kao i apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Leopold Girelli.

Učinjeni važni koraci u porastu osjetljivosti za ranjive skupine, ali postoji prostor za poboljšanje

Nadbiskup Hranić ocijenio je da Hrvatska posljednjih godina učinila važne korake u porastu osjetljivosti za socijalno ugrožene i ranjive skupine te za osobe s invaliditetom poput uvođenja inkluzivnog dodatka, zakonske regulacije osobne asistencije i pomoćnika u nastavi, kao i mjere profesionalne rehabilitacije te potpore uključivanju djece s teškoćama u odgojni i obrazovni sustav, poticanje zapošljavanja i dr., te napomenuo da je porasla i društvena osjetljivost za potrebe tih osoba, svijest o važnosti palijativne skrbi.

Smatra, međutim, da ima dosta prostora za poboljšanje skrbi te podrške osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, jer između zakonskih prava i stvarnoga života još uvijek postoje značajne razlike.

Potreban veći broj timova za kućne posjete

- Osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji te udruge koje ih okupljaju svjedoče nam o potrebi ubrzavanja vještačenja i postupaka stjecanja određenih prava kao i o potrebi povećanja dostupnosti osobnih asistenata, uklanjanja arhitektonskih i komunikacijskih prepreka i u našim crkvama i pastoralnim prostorima, omogućavanja kvalitetnijeg uključivanja u redoviti odgojni i obrazovni sustav, dodatnog povećanja mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom te razvoja usluga koje svakoj osobi, umjesto izolacije, omogućuju život u zajednici, rekao je. 

Osjeća se i potreba za većim brojem timova za kućne posjete koji pomažu roditeljima u njihovoj skrbi za djecu s invaliditetom, dodao je, kao i za većim brojem specijaliziranih ustanova za ranu dijagnostiku i rehabilitaciju, poludnevnih i dnevnih boravak kako bi se rasteretilo roditelje te palijativnim centrima.