Od romantizirane slike do stvarnog života: Iskustva povratnika

U prepunoj Kristalnoj dvorani Hotela Westin početkom mjeseca održana je 4. Večer hrvatskih povratnika koja je okupila više od 400 uzvanika iz Hrvatske i inozemstva. Među njima je bilo najviše hrvatskih povratnika iz svih dijelova svijeta, ali i potomaka iseljenika druge, treće i četvrte generacije koji su odabrali Hrvatsku za svoj dom. Događaju su nazočili i predstavnici državnih institucija, akademske zajednice te političkog, društvenog i gospodarskog života.

Večer hrvatskih povratnika bila je susret zajedništva, razmjene iskustava i konkretnih poruka o tome kako Hrvatsku učiniti još snažnijim domom za sve koji joj se vraćaju. Povratnici dolaze ne samo iz Europe nego i s druge strane oceana, osobito iz Južne Amerike, gdje su generacije iseljenika čuvale običaje i sliku domovine. Za mnoge od njih povratak je velika osobna i obiteljska odluka.

Fabiana Guzman Mileta, povratnica iz Bolivije, ispričala je da je u Hrvatsku došla sama s devetnaest godina, bez poznanstava, te da ju je jezik u početku plašio. Istaknula je da je danas ponosna jer su joj ljudi koje je upoznala pomogli da postane osoba kakva je danas. Njezina se priča danas može smatrati uspješnom jer su joj se u Hrvatskoj pridružili sestra i dvojica bratića, no svemu je prethodio zahtjevan proces prilagodbe.

Aida Marina Guzman Mileta, također povratnica iz Bolivije, objasnila je da je obitelj u početku vidjela samo stvarnost prikazanu na fotografijama koje je Fabiana slala, ne znajući koliko je teško promijeniti zemlju i započeti novi život. Dodala je da ljudi često misle kako je riječ o putovanju i zabavi, ali ne shvaćaju da bez rada nema ni egzistencije.

Za treću i četvrtu generaciju potomaka hrvatskih iseljenika povratak je još složeniji jer dolaze u zemlju svojih predaka, ali u njima osobno novu stvarnost. Fabiana je istaknula da su joj majka i ujaci odmalena govorili o Hrvatskoj kao predivnoj zemlji te o pradjedu koji je napustio domovinu u potrazi za boljom budućnošću. Razmišljala je, kaže, da ako je on mogao otići kako bi pronašao bolji život, onda i ona može krenuti u suprotnom smjeru.

Mnogi su svjesni da je slika Hrvatske koju su čuvali u iseljeništvu često romantična, ali upravo ta slika postaje motiv za dolazak i snaga za ostanak.

Nadir Ivanovic, povratnik iz Argentine, rekao je da je njegova povezanost s Hrvatskom započela još u djetinjstvu kroz priče o povijesti i stvaranju države te da mu je ta strast danas postala i profesija koju s ponosom prenosi drugima. Dodao je da u Hrvatskoj živi devet godina te da je kao potomak Hrvata oduševljen i sretan što živi u zemlji svojih predaka. U njegovu se slučaju strast prema Hrvatskoj doista pretvorila u zanimanje – danas radi kao turistički vodič na španjolskom jeziku, povezujući kulture koje su ga oblikovale.

Oni koji su se vratili nedavno, kao i oni koji tek dolaze, postaju dio hrvatske demografske i društvene obnove.

Denis Gudasić, predsjednik udruge Hrvatska uzdanica, rekao je da je ponosan na sve koji su se vratili u najtežim vremenima, ali da ga posebno raduju oni koji su se vratili nedavno jer među njima ima mnogo inspirativnih i snažnih priča.

Povratak tako znači dolazak s iskustvom, znanjem i često s dozom optimizma i vedrine koja je danas Hrvatskoj itekako potrebna. Hoće li ostati, ovisit će i o tome hoćemo li ih znati prepoznati i prihvatiti kao svoje.