Nova sezona urugvajsko-hrvatske komedije „Tetka Manda“

S više od 150 gledatelja na posljednjoj izvedbi, komedija Tetka Manda vratila se na pozornicu u Montevideu. Predstava, čiji je autor Eduardo (Edo) Antonich, a redateljica Claudia Garrido, donosi duhovit prikaz iskustva hrvatskih iseljenika na području Río de la Plate.

Nakon uspjeha krajem 2025. godine, Kazališna skupina Hrvatskog doma u Montevideu 15. travnja ponovno je izašla na scenu s komedijom izvedenom u kazalištu Asociación Cristiana de Jóvenes. Predstava, smještena u Montevideo tridesetih godina prošlog stoljeća, poziva na susret s pričama o iseljenicima, tradicijama koje iznova promišljaju i neočekivanim susretima. Potaknuti uspjehom, članovi skupine nadaju se i regionalnoj turneji tijekom godine.

O čemu se radi

Radnja je smještena u Montevideo tridesetih godina, a prikazuje susret obitelji hrvatskih doseljenika i urugvajskih starosjedioca. Iz tog susreta razvija se priča u kojoj kulturne razlike stvaraju nego nove oblike suživota. Umjesto da se usredotoči na sukob, predstava prati način na koji se ti svjetovi međusobno prožimaju, mijenjaju i pronalaze dodirne točke.

Glumačku postavu čine Edo Antonich i Claudia Garrido, uz Ruth Pohle, Daniela Guida Maslacha, Lourdes Fernández, Anu Maríu Bergallo Rupcich, Isaaca Ilovacu, Karinu Provasnik, Matíasa Gonzáleza i Gabby Cizmich. Oni oživljavaju likove koji odražavaju ovaj susret, shvaćen kao jedno od polazišta zajedničke urugvajsko-hrvatske povijesti.

Priča nastala iz usmene predaje

Izvor predstave nalazi se u priči koja se prenosila usmenom predajom, a koju je autor slušao još u djetinjstvu.

-Ne znamo je li riječ o stvarnoj priči. Ono što znam jest da sam još kao dijete slušao jednu imigrantkinju kako govori o ‘teti Mandolini’. Bila je to priča koja je vjerojatno imala više fikcije nego stvarnosti: govorila je o ženi čiji je pepeo stigao u paketu koji je bio zamijenjen za brašno, objašnjava Antonich.

Na temelju tog poticaja autor je izgradio vlastitu priču, preoblikujući izvorni narativ i pretvarajući ga u središnju os predstave.

-Ta ‘teta Mandolina’ pretvara se u ‘tektu Mandu’, koja ne samo da daje ime predstavi, nego i povezuje cijelu priču. Riječ je o stvaranju koje proizlazi iz sjećanja, iz onoga što čujemo i kasnije rekonstruiramo, dodaje.

Povijesni kontekst: Montevideo 1933.

Radnja je smještena u ožujak 1933., u razdoblje neposredno prije državnog udara predsjednika Gabriela Terre, u jednom od ključnih trenutaka urugvajske povijesti. Taj okvir omogućuje povezivanje osobnih priča likova sa širim političkim i društvenim okolnostima.

-Zanimljiv mi je bio taj trenutak jer omogućuje ispreplitanje svakodnevice i povijesnih događaja. Predstava sama po sebi nije politička, ali taj kontekst pomaže razumjeti kako su imigranti živjeli u tom razdoblju, ističe autor.

Izgradnja hrvatske obitelji u predstavi oslanja se i na konkretne migracijske procese, poput velikog iseljeničkog vala iz 1925., koji je osobito pogodio jadranske otoke.

Kulturne razlike i točke susreta

Jedan od središnjih motiva predstave Tía Manda jest susret dvaju kulturnih svjetova: urugvajske obitelji pod utjecajem društvenih i političkih promjena te hrvatske obitelji s izraženim tradicionalnim i religijskim vrijednostima.

-Nije me zanimao sam sukob, nego način na koji te razlike mogu koegzistirati. Nema sukoba iz prezira, nego susret koji s vremenom pronalazi zajedničke točke, objašnjava Antonich.