Dramski odjel Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“ iz Subotice na 18. festivalu amaterskih kazališta u Slavonskom Brodu izveo je zabavnu, humornu komediju Stipanova princeza autora Marijana Kiša, u kojoj se radnja zapliće odlaskom braće Stipana i Đuke iz Tavankuta u imaginarni Aldžastan, kako bi zaprosili princezu i time riješiti sve svoje financijske probleme.
Predstavom u čast prošlogodišnjeg pobjednika Stani inspektore, Gradskog kazališta mladih Vitez iz Bosne i Hercegovine, službeno je zatvoren 18. Festival amaterskih kazališta Satiričkog kazališta mladih, jedinstven kao takav u Hrvatskoj. Poseban i drugačiji i ovogodišnji je festival u grad doveo ponajbolje amaterske glumce i kazališne komade. Čestitke svim nagrađenima!
Na stranicama 18. festivala amaterskih kazališta zabilježen je i osvrt na predstavu HKC Bunjevačko kolo stručnog suda FAK-a, koji prenosimo u cijelosti:
Već njihovo lažno predstavljanje izaziva komičnost i ona se onda, samo različitom dinamikom, proteže cijelom radnjom. Ima u Stipanovoj princezi elemenata komedije konverzacije, komedije karaktera i komedije situacije; ima u njoj elemenata tradicionalne drame, odnosno komičnih situacija i komičnih obrata; ima u njoj sukoba: likova, karaktera, mentaliteta, svjetonazora; ima intriga, gegova, jezičnih dosjetki, igre riječima… sve to drži na okupu, zapravo cijelu radnju vodi pometovski lik Stipana, dosjetljivog, snalažljivog ali i nespretnog u iskazivanju nakana mladića, koji rješenje svojih problema vidi u ženidbi za princezu arapskog vladara. Đuka je onaj drugi dio para i ne klasični sluga, ali ipak podređeni lik ovoga dvojca. Arapski vladar slika je jednog svijeta jako udaljenog od mladića i njihova svijeta. Već samo pozicioniranje na pozornici (vladar je ispod šatora), mladići su na otvorenom, simbolično iskazuje i njihove karaktere: vladara kao krutog, zatvorenog, okrutnog i statičnog te mladiće kao otvorene, slobodne, duhovite i nesputane likove koji su se dolazeći u jedan svijet njima nepoznat susreli i s kulturom, i tradicijom, i religijom i običajima njima potpuno stranima. Iz tih različitosti proizlaze obrati, izazovne situacije, nesporazumi i kriva tumačenja. U konačnici, nakon mnoštva manje i više komično razrađenih situacija hepiendovski kraj nužnost je koja je ovoj predstavi dala lepršavost i predznak zabavne.
Uz već tradicionalne elemente komedije, ova predstava kao da cijelo vrijeme i bježi od njih. Postoje likovi u parovima, ali istovremeno i individualci, postoji onaj bajkoviti odlazak po princezinu ruku, ali i aktualizacija političke situacije u svijetu u kojoj taliban i 11. rujan 2001. egzistira kao mučan stvarnosti trenutak, postoje tradicionalne borbe za čast princeze, ali i neslućene prijetnje i tragedije ovih naših vremena kojima je cilj uništiti i „posijati“ strah. Puno toga u ovoj se predstavi izmiješalo i ispreplelo.
Članovi ansambla, njih čak 9 debitanata, prvi put igraju ovu predstavu na otvorenoj sceni. Vidljivo je kako im je ponekad nedostajalo prostora i kako uvjeti nisu bili onakvi na kakve su navili pa je onda i gluma bila nužno plošna. Glumački su Stipan i Đuka „vukli“ predstavu, a svojim su govorom (bunjevačka ikavica), artikulacijom i dikcijom uvelike pridonijeli determinaciji prostora iz kojega dolaze. Posebnu pohvalu svakako zaslužuju kostimi i iznađena redateljska rješenja (npr. sječa glave).
Ocjena publike: 4,56
Izvor: FAK
