Blagdan je Sveta tri kralja

Danas 6. siječnja slavimo blagdan Sveta tri kralja,  jedan  od najstarijih katoličkih blagdana. Njime se obilježava pohod tri kralja ili  mudraca koji prateći betlehemsku zvijezdu repaticu dođu u Betlehem pokloniti se novorođenom Isusu. U Hrvatskoj je ovaj blagdan poznat i kao Bogojavljenje ili Vodokršće i uz njega se vežu lijepi običaji.

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Sveta tri kralja označavaju svršetak božićnoga vremena. Uz ovaj blagdan vežu se mnogi običaji poput blagoslova vode kojom se danas blagoslivaju mnoge kuće i obitelji, kao i  ophodi kolendara, zvjezdara, betlemaša uz pjesmu.Također, za mnoge u hrvatskoj tradicijskoj kulturi ovaj blagdan označava i kraj božićnog vremena, pa se raskićuju božićna drvca, iako se ono prema crkvenoj tradiciji raskićuje na Isusovo krštenje koje se obilježava prve nedjelje nakon Sveta tri kralja.

Za mudrace u Evanđelju stoji grčka riječ "magoi" koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd., a najvjerojatnije potječu iz Perzije.

To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru te su krenuli na put i iz daleka došli u Betlehem.

U kršćanskoj tradiciji stvaranju današnje slike o "tri kralja" pridonijeli su teolozi iz trećega stoljeća Origen i Tertulijan. Origenu se pripisuje da je protumačio tri dara simbolično: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. Tertulijan je mudrace "pretvorio" u kraljeve pozivajući se na biblijske tekstove proroka Izaije i psalme.

Nije poznato tko je tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu.

Tri kralja predstavnici su poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja Gospodina. Prema tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas nalaze.

Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista. Prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća.

Krajem 4. stoljeća na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan Božića pa Bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem se slave svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do krštenja, ali ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod Trojice mudraca.

Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo pa se blagdan zove i Vodokršće.

Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, pa se njome blagoslivljaju kuće i obitelji.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj raširen je bio "križec" tako se nazivao blagoslov kuće. Za tu bi priliku cijela obitelj bila na okupu, a kuća dobro očišćena kako bi spremno dočekali svećenika. Nakon što bi svećenik blagoslovio kuću i sve ukućane, redovito bi bio počašćen jelom i pićem te darivan. 

U sjevernim krajevima Hrvatske uobičajeni su ophodi zvjezdara ili betlemara uz pjevanje prigodnih pjesama, kao i kolendari u Dalmaciji.

Bilježimo i običaje ophoda kod Hrvata izvan RH, tako i gradišćanski Hrvati u Mađarskoj imaju pohod dječaka zvjezdara koji obilaze kuće pjevajući prigodne pjesme čestitajući blagdan za što bivaju nagrađeni skromnim darovima, ili ophod betlemaša kod Hrvata u Srijemu koji izvode igrokaz o susretu triju kraljeva: Gašpara, Melkiora i Baltazara s Herodom kojeg ispituju o novorođenom Mesiji, hrvatski običaj za koji je prošle godine podnesena prijava za upis na Listu nematerijalne kulturne baštine u Srbiji.