U dolini Vrbasa

Još od vremena Rimskog Carstva, pa preko srednjeg vijeka, putovi iz Dalmacije prema Slavoniji i Ugarskoj vodili su preko Jajca. Posljednjeg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana Tomaševića okrunili su za vladara 1461. godine upravo u njemu, u crkvi Svete Marije sa zvonikom svetog Luke, papini izaslanici. Nakon dvije godine kralj će se predati turskim osvajačima pod Ključem na Sani. Vjerolomni sultan Mehmed II. pogazit će obećanje da će ga poštedjeti te će ga pogubiti nadomak mjesta gdje je okrunjen za kralja. Jedna pučka predaja kaže da je sultan naredio da kralj bude pokopan na mjestu koje se uvijek vidi iz tog kraljevskog grada, ali s kojeg se ne može vidjeti sam grad.

Kralj Stjepan Tomašević, prema nekim povijesnim vrelima, umoren je na najužasniji način: živom su mu oderali kožu i privezali ga za kolac te su njegovo tijelo sahranili, uz udaranje u bubanj načinjen od njegove kože. Arheolog Ćiro Truhelka 1888. godine iskopao je kraljeve kosti i od tada se one nalaze u Franjevačkom samostanu u Jajcu.

Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin je već u jesen 1463. godine krenuo s velikom vojskom i oslobodio grad od Turaka na sam Božić. No, Turci će ga ponovno zauzeti 1528. godine. Poslije životarenja na periferiji Osmanskog Carstva, postat će i mjesto gdje će komunisti pokušati zacrtati budućnost nekadašnje Kraljevine Jugoslavije kroz odluke Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije… A kroz cijelu povijest, do današnjeg dana, taj grad krase dvije rijeke, jezero i prelijepi slapovi.

Ali za katolički, hrvatski vjernički puk u BiH, pored te preznačajne i slavne povijesti, taj kraj nosi sa sobom još jedno posebno značenje. Sve od XV. stoljeća do danas je i veliko hodočasničko mjesto. Čak su i nekadašnja versajska Kraljevina i potom komunistička Jugoslavija morale priznati da se nadomak njega odvija najmasovnije okupljanje na prostorima Bosne i Hercegovine. Komunistička vlast dopustila je, što zvuči gotovo nevjerojatno, da se snimi dokumentarac o tom događaju i prikaže na tadašnjoj Sarajevskoj televiziji. Istina, s jakim narativom o tradiciji, pučkom vjerovanju (praznovjerju) i ''činjenici'' kako je religija i dalje opijum za mnoge ''građane'' koji tamo hodočaste.

Podmilačje i sveti Ivo

Stoga, posebno mjesto u ovoj priči zauzima glasovito svetište koje se nalazi nadomak Jajca - Podmilačje. Svetište i župna crkva posvećeni su sv. Ivanu Krstitelju. Osim prekida za vrijeme nedavnog rata, svakoga 23. i 24. lipnja rijeka hodočasnika slijeva se u to malo, prelijepo mjesto u dolini Vrbasa. Tako će biti i ove godine. I ne dolaze samo vjernici iz BiH, već veliki broj njih pristiže iz Hrvatske, mnogi naši iseljenici iz zemalja zapadne Europe, ali i šire. Osim katolika, susrest ćete tu i muslimane, pravoslavce, Rome…Jer svetome Ivi dolaze baš svi. I tu nema razlika na bilo kakvoj osnovi. Tu, pod ''budnim okom'' jednoga od najvećih svetaca katoličke crkve, preteče Kristova, doista su svi pred Bogom jednaki.

U narodu se pamti i stoljećima prenosi predaja prema kojoj je crkva u Podmilačju posvećena sv. Ivi, pred Turcima, preko noći, prešla iz sela Pšenika koje se nalazilo na lijevoj obali Vrbasa u selo Podmilačje na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju utjerivali koze. Predaja kaže kako se za niskog vodostaja Vrbasa još može vidjeti trag kuda je crkva ''prošla''.

Svetište sv. Ive u Podmilačju jedno je od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini, a crkva sv. Ive ujedno je bila jedina od kamena sagrađena katolička crkva u BiH, uz varešku, koju Turci nikada nisu srušili i u kojoj su se katolici okupljali za svo vrijeme turske vladavine. Ostala je čak i nakon Bečkoga rata (1683. – 1699.), kada su u cijeloj BiH bili nerazrušeni samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu.

Prvi tragovi spomena Podmilačja su iz 1461. godine. Tada je vjerojatno sagrađena i stara crkva svetoga Ive Krstitelja. Ta stara crkvica iz XV. stoljeća obnavljala se 1705. godine, potom sredinom XVIII. stoljeća te 1822. i 1872. godine. Gradeći novu, veću crkvu, 1910. godine srušeno je pročelje i toranj stare crkve kako bi se mogla ugraditi kao pobočna kapelica u novu crkvu. Nažalost, zavjetna crkva i svetište sv. Ive u Podmilačju minirani su i do temelja porušeni tijekom srpske okupacije (1. ožujka 1993. godine) koja je trajala od 31. listopada 1993. do 13. rujna 1995., kada je ovo područje oslobodila hrvatska vojska (HV i HVO). U Podmilačju su nakon rata izgrađene replika stare, povijesne crkvice (2000. godine) te nova crkva, a predviđeno je da će sve biti zaokruženo u jedinstveni arhitektonski kompleks svetišta. Čuvari svetišta sv. Ive su franjevci Bosne Srebrene.

U Šematizmu Bosne Srebrene za godinu 1864. zabilježeno je kako je crkva ''prešla'' iz sela Pšenika u Podmilačje (in loco Pod-Milačje) koje se nalazi na drugoj obali Vrbasa. I Imenik klera i župa u Bosni i Hercegovini za godinu 1885. donosi ovu predaju: ''Tu se nalazi crkva sv. Ivana Krstitelja, u Bosni najstarija, o kojoj kako u katolikah tako i u nekatolikah postoji postojana predaja, koja svjedoči, da se je iz sela Pšenika sa lieve strane Vrbasa na desnu sama od sebe čudesnim načinom preselila. Zato na Ivanje hrli na hiljade ljudi onamo sa svih strana Bosne ne samo katolika nego i muhamedanaca i hrišćana.''

Ova predaja ušla je i u latinske spise velikoga crkvenog povjesničara Theinera pod naslovom ''O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje''. Predaja ukazuje na svetost i čudotvornost mjesta te na dugu tradiciju svetišta.

Fra Antun Knežević 1884. godine zabilježio je: ''Crkva je na najvišem glasu i kao čudotvorna priznata, i proglašena od cielog pučanstva bosanskoga brez razlike vjere. Osobito na Ivan tude se kupe Turci i Turkinje: Kristjani i Kristjanke u tolikom mnoštvu, kako nigdje u Bosni. Sviet struže kamenje crkveno, i nosi ga za liek. Svaka daščica, svaki kamenčić poštuje se kao kakav sveti ostatak.''

Pripovijest o povijesti, vjeri i životu Hrvata u BiH

Neki nepoznati očevidac piše 1896. godine da je hodočasnika u Podmilačju bilo 7.000 do 8.000. Deset godina poslije dopisnik je izvijestio kako se na blagdan sv. Ive zgrne u Podmilačje 8.000 – 10.000 ljudi osim iz Bosne i Hercegovine, također iz Hrvatske, Slavonije, Srbije, iz same Turske te dodaje da je na ''svim željezničkim postajama bila tolika navala svijeta da su i teretne vagone morali prikopčavati i puniti hodočasnicima. Svakakvih se može vidjeti ljudi i nošnja… Jedan mi željeznički činovnik kaza, da je jutros razgovarao s nekim Turčinom , koji je čak iz Carigrada amo došao, i to bosonog iz poštovanja prema Sv. Ivi.''

''Glasnik sv. Ante'' 1925. godine bilježi: ''Poznata je stvar da je Podmilačje čuveno mjesto, gdje se oslobađaju opsjednuti. Bit će tu svakako i pretjeranosti, ali je jedno istina – da se kod sv. Ive dobivaju mnoge milosti, osobito duševne''.

Godine 1933. dopisnik piše kako na svetkovinu sv. Ive u Podmilačju prekriju Luke barake, sjenice i šatori hodočasnika, koji su došli ''od Dunava do Jadrana, od Jedrenja do Carigrada.'' Bilo ih je oko 10.000.

Prema procjeni fra Jospipa Markušića od 1941., na svetkovinu sv. Ive u Podmilačju skupilo se oko 8.000-12.000 hodočasnika. Za vrijeme II. svjetskog rata broj hodočasnika znatno opada.

Poslije rata pa sve do 1959. godine nije vođena evidencija o proslavi sv. Ive u Podmilačju. Zapisi govore da se 1960-ih okupljalo oko 15.000 vjernika. Godine 1968. već oko 50.000. Tijekom sljedećih deset godina broj hodočasnika kreće se od 50.000 do 60.000, a 1974. godine evidentirano je oko 100.000 hodočasnika. Posljednjih godina, taj broj seže, prema procjenama iz svetišta i policije, do oko 30.000 vjernika na misi uočnici, te isto toliko i na samu svetkovinu. Nisu rijetki ni hodočasnici koji prijeđu i preko 100 km pješačeći od svog mjesta do Podmilačja…

Svetište svetoga Ive čuveno je po brojnim čudesnim ozdravljenima. Do pojave fenomena Međugorja (1981.), Podmilačje je po broju hodočasnika bilo najposjećenije hodočasničko mjesto u Bosni i Hercegovini. U njemu su zabilježeni mnogi slučajevi čudesnog ozdravljenja. U kronici župe od 1959. do 1973. zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja. Mnoga ozdravljenja, o kojima narod govori, nisu uopće zabilježena. Osobito onamo dolaze, pored mnogih drugih potrebitih, oni koji mole za duševno i psihičko zdravlje…

Jajce i Podmilačje nam pripovijedaju i snažno dočaravaju čudesnu priču o povijesti, vjeri, životu i svim nedaćama kroz koje je prošao katolički hrvatski puk na prostorima Bosne i Hercegovine. Doživjeti to i osjetiti najbolje možete ako 23. ili 24. lipnja prispijete do Jajca i svega četiri kilometra od njega – Podmilačja, u tihu, bajkovitu, savršenim duhovnim mirom prožetu dolinu Vrbasa.