Europska unija i BiH – ''očekivanje Godota''

Gdje je danas Bosna i Hercegovina na putu prema Europskoj uniji? Možemo kazati da je put BiH k Europskoj uniji započeo 2003. godine kada je na sjednici u Solunu Bosni i Hercegovini dodijeljen status potencijalnog kandidata za članstvo. Potom je 2008. godine potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a dvije godine kasnije ukinut je vizni režim za građane BiH. U veljači 2016. godine BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU, a 2019. godine Europska komisija iznijela je 14 uvjeta koje je BiH trebala ispuniti prije dobivanja kandidacijskog statusa.

Iako BiH nije ispunila niti jedan od tih uvjeta, čelnici država članica Europske unije potvrdili su na sastanku u Bruxellesu 15. prosinca prošle godine kandidacijski status za Bosnu i Hercegovinu. Ta preporuka donesena je bez rasprave, što nije nikakvo čudo ako se prisjetimo stanja s provedbom već spomenutih 14 uvjeta. Jasno je da je do dodjele kandidacijskog statusa BiH došlo samo zbog velikih geopolitičkih promjena u svijetu nakon ruske invazije na Ukrajinu, a ne zbog učinjenih pomaka u samoj BiH na tom putu. Bojazan Europe od pojačanog ruskog utjecaja u BiH, osobito preko Republike Srpske, potpuno je potisnula u drugi plan ispunjavanje ''obvezne zadaće'' na putu k Europskoj uniji. Istina, Europska komisija u listopadu prošle godine preporučila je državama članicama da BiH dodijele status države kandidatkinje, ali uz napomenu da i dalje ostaje popis od 14 uvjeta koje BiH mora ispuniti, prije svega, u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije.

Upravo zbog svega toga nitko još sa sigurnošću ne može reći kada će BiH otpočeti pregovore o članstvu ili kada će oni biti završeni. Simbolično, velika zastava Europske unije postavljena je tog 15. prosinca u središtu Sarajeva. I to je jedini vidljiviji trag prosinačke odluke. Jedno je sigurno – kandidacijski status za Bosnu i Hercegovinu rezultat je, dakle, geopolitičkih okolnosti, a ne njezinih zasluga i ispunjenih obveza. Toga su svjesni i političari, ali i stanovnici BiH. Prvi znaju da su uradili minimalne pomake na tom putu, a drugi da je zemlja iznimno daleko od europskih standarda.

Opredjeljenje za punopravno članstvo u Europskoj uniji sastavni je dio sporazuma o uspostavi nove vlasti u BiH, koji su upravo 15. prosinca 2022. godine potpisali Dragan Čović, Nermin Nikšić i Milorad Dodik, čelnici HDZ-a BiH, SDP-a BiH i SNSD-a. Dakle, čelnici stranaka koje predvode novu vlast u BiH na državnoj razini.

Svojim su potpisima potvrdili kako im je zajednički cilj članstvo BiH u EU te da preuzimaju obveze provedbe reformi u cilju ispunjavanja uvjeta za ostvarenje tog cilja, poštujući pritom ustavnu strukturu i ovlasti BiH, entiteta te konstitutivnost naroda i ustavne mehanizme odlučivanja i njihove zaštite. Obvezali su se i raditi na osposobljavanju nadležnih institucija BiH radi pristupa europskim fondovima kao i na blisku suradnju s EU i pri tom težiti kompromisima i nadilaženju spornih političkih pitanja. Što će od toga biti provedeno i ostvaren, tek ćemo vidjeti. Politički komentatori i analitičari u BiH pri tome su upozorili da kandidacijski status BiH ne znači puno jer se neće otvoriti nikakvi novi fondovi. Naglasili su da je to samo jedan tehnički korak, a da bi prava promjena mogla uslijediti tek kad BiH otvori pregovore, a malo tko od njih smatra da će se to brzo desiti.

Mogući ishodi

Proces pristupanja Europskoj uniji ne mora nužno dovesti do cilja – nekada može završiti u slijepoj ulici. Najbolji primjer za to je Turska. Ta zemlja je 1999. dobila status kandidata. Pregovori s EU-om su otvoreni 2005. i od tada se praktički nisu maknuli s mrtve točke. I Sjeverna Makedonija 17 godina nakon stjecanja kandidacijskog statusa čeka na početak pregovora. Zbog bugarske blokade nije izvjesno kad bi se to uopće moglo dogoditi.

Kad razgovarate s političarima, oni su svjesni da je BiH miljama daleko od Europske unije. Pitanja poput vladavine prava i zakona, nesređene političke prilike i odnosi tri naroda, veliki problem korupcije, slaba ekonomija, možda su ponajveći izazovi na putu BiH prema EU. U razgovorima sa stanovnicima BiH, članstvo države u EU je vrlo udaljeno, a iseljenje u zemlje EU jedina je nada za brojne mlade. Njih čak 51, 3% spremno je napustiti zemlju rođenja u potrazi za boljim životom, kažu posljednja istraživanja. S takvim potencijalnim odljevom stanovništva ne suočava se niti jedna druga država u Europi.

Zadržimo se još malo na istraživanjima mišljenja javnosti u BiH o pristupanju Europskoj Uniji. Vijeće ministara BIH usvojilo je Informaciju Uprave za europske integracije o rezultatima istraživanja javnog mnijenja ''Stavovi građana o članstvu u Europskoj uniji i procesu integracija u Europsku uniju'', provedenog u kolovozu prošle godine na uzorku od 1.200 ispitanika na razini cijele Bosne i Hercegovine. Rezultati tog istraživanja pokazali su da 77,4 posto ispitanika podržava ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. No, ipak i tu su vidljiva odstupanja kada su u pitanju dva entiteta. Ulazak u Europsku uniju podržalo je 90,1 posto ispitanika iz Federacije Bosne i Hercegovine, 54,5 posto ispitanika iz Republike Srpske i 73,8 posto ispitanika iz Brčko Distrikta BiH. Ovdje pak treba istaknuti da velika većina bosanskohercegovačkih Hrvata posjeduje i hrvatsko državljanstvo te su već dio EU-a.

Ispitanici koji su za ulazak BiH u Europsku uniju, kao razloge podržavanja najčešće navode jamstvo trajnog mira i političke stabilnosti, i to njih 34,4 posto te slobodu kretanja ljudi, robe i kapitala 32 posto. Tu je i poštivanje zakona i propisa, što je istaknulo 22,8 posto ispitanih. Ispitanici koji ne podržavaju ulazak, kao najčešći razlog navode strah od većih troškova života i poreza (50,4 posto), gubitak raznolikosti kultura (19,8 posto), preveliku centralizaciju (10 posto) i povećanu birokraciju (6,5 posto).

Do sada je put svih država srednje i jugoistočne Europe, odnosno baltičkih zemalja, uz ulazak u Europsku uniju pratio i ulazak u Nato savez. U slučaju BiH tu izranja velika zapreka jer entitet Republika Srpska, njeno vodstvo, ali i stanovništvo je protiv ulaska u Nato. Prema istraživanjima Međunarodnog republikanskog instituta koje je provedeno u veljači prošle godine, ulazak u NATO podržava 69 posto Bošnjaka, 77 posto Hrvata, ali samo osam posto Srba, što znači da ukupna potpora iznosi 51 posto. Političari iz Republike Srpske redovito naglašavaju da će njihov stav prema Nato savezu, uvelike ovisiti o stavu službenog Beograda. Uz to posljednjih mjeseci čini se da Milorad Dodik, puno jače i od službenog Beograda, ističe prijateljske odnose i veze Republike Srpske s Rusijom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Kako će izgledati daljnje epizode na putu BiH prema Europskoj uniji teško je predvidjeti jer se radi o državi u kojoj prevladavaju nestabilni politički odnosi, a njezino društvo je i danas duboko podijeljeno. Uza sve to, BiH kao vrhovnog medijatora i djelitelja pravde ima visokog predstavnika, tu je i Vijeće za provedbu mira, a u Ustavnom sudu sjede inozemni sudci… Je li to suverenost? Da ne spominjemo iznimno komplicirano državno uređenje koje generira teško donošenje svih bitnijih odluka… Kako će takva država nastaviti i privesti kraju pregovore s Europskom unijom? A ostaje i pitanje kakvi će biti i interesi same Europske unije. Vidjeli smo što se sve može dogoditi, doslovno preko noći.

Realno, BiH je, usprkos dobivanju kandidacijskog statusa, iznimno daleko od Europske unije. No i ta realnost sutra može, u promijenjenim geopolitičkim prilikama, biti alkemijski pretvorena u članstvo u Europskoj uniji. Možda je ipak najizvjesnije dugo čekanje BiH u redu za prijem, jedno novo ''očekivanje Godota''.