Peruanski poduzetnik Franjo Kurtović, član Hrvatskog kluba Dubrovnik iz Lime, u razgovoru za Glas Hrvatske ističe da ova institucija organizira društvene i kulturne događaje otvorene za lokalnu zajednicu. Ujedno održava poslovne odnose s hrvatskim tvrtkama.
Gospodine Kurtoviću, mnogi Hrvati, uključujući i vašeg oca, emigrirali su iz Hrvatske. Naselili su se u Peruu, gdje su osnovali nekoliko organizacija.
- Moj otac, kao i mnogi Hrvati iz Južne Amerike, emigrirao je nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, brodom General Black. Stigli su u Peru bez ičega. Bez hrane, bez pića, bez novca, bez obitelji, bez jezika. Isprva se radilo o prilagodbi, ali onda su se grupirali u zajednice. I te zajednice postaju hrvatske udruge, što se događa gotovo u svakom gradu gdje postoji skupina Hrvata, više ili manje značajna. Godine 1948. osnovana je Hrvatska udruga Jadran. Ali postoji još jedna, koja datira iz ranijih vremena, jer su u Peruu već postojali hrvatski konglomerati. Kasnije je postala Hrvatski klub Dubrovnik, institucija koja postoji već više od 100 godina. Ova hrvatska zajednica je i glavna povezana skupina u Peruu.
Udruga održava bliske odnose s hrvatskom župom.
- Da, hrvatska župa sv. Leopolda, koja je ujedno i Hrvatski pastoralni vikarijat za Južnu Ameriku, nalazi se u Limi. Vrlo smo povezani, ali to su dvije potpuno različite institucije. Hrvatski klub Dubrovnik je u biti mjesto predstavljanja i objedinjavanja sveukupne hrvatske tradicije i obiteljske baštine. Ima veličanstven prostor u Limi, gdje se održavaju svi društveni događaji, mnoge kulturne aktivnosti i neke zabave. Ovaj prostor se također može pohvaliti bogatstvom povijesti koja se doživljava i prakticira: Dan državnosti Republike Hrvatske, blagdan sv. Vlaha, adventske proslave, vjerski blagdani, obiteljske proslave i društvena okupljanja. Trudimo se dati puno više važnosti pripremi hrvatskih kulinarskih delicija, degustacijama hrvatskih vina i ulja te biti mjesto susreta hrvatskog društva u Peruu.
Koje su glavne aktivnosti hrvatske zajednice u Peruu?
- Zajednica ima različite perspektive. Jedna od njih je diplomatski i politički aspekt, kojim prvenstveno upravlja Počasni konzulat Hrvatske u Limi i smjernice Veleposlanstva Republike Hrvatske sa sjedištem u Čileu, koje djeluje i u Peruu. A također i od strane hrvatske vlade, koja je aktivno zainteresirana, posebno putem Sabora, za uspostavljanje raznih veza s Hrvatskom, kako u poslovnom tako i u političkom smislu. Zatim imamo društveni dio zajednice. Hrvatski klub organizira niz društvenih i privatnih događanja, u potpunosti otvorenih za lokalnu zajednicu. Imamo vjersku komponentu, koja je usklađena s misijom Hrvatskog pastoralnog vikarijata za Južnu Ameriku, s monsinjorom Dragom Balvanovićem i ocem Markom Jukićem. Kad Hrvat stigne u Peru i želi istražiti džunglu, odlazi u zajednicu kako bi provjerio njezinu sigurnost. U Peruu nema hrvatskog veleposlanstva. Stoga mi, okupljeni tamo, djelujemo kao politička i kulturna reprezentacija. Mi smo promotivna agencija za Peruance koji žele doći i istražiti hrvatsku obalu. A kad se igra nogomet, tamo smo zajedno noseći dres hrvatske reprezentacije.
Postoji li interes među mladima za posjet Hrvatskoj, učenje hrvatskog jezika i možda ostati živjeti ovdje?
- Da, postoji interes. Vidim sve više mladih Peruanaca koji su došli prvenstveno zbog Croaticuma, a mnogi od njih ostaju. Posljednjih godina neki su ostali. Tu je i nekoliko Hrvata koji su u Peru došli oženjeni Peruankama, te nekoliko peruanskih parova koji su došli živjeti u Hrvatsku kao bračni parovi.
Jesu li Hrvati koji žive u Peruu zainteresirani za sudjelovanje u ovim aktivnostima?
- Postoji grupa koja aktivno sudjeluje. Postoji još jedna grupa koja ide samo kada je nešto veliko i lijepo. I postoji manja skupina koja nema puno interesa. Ali općenito, to su ljudi s kojima dijelimo mnogo toga zajedničkog. Stoga je vrlo lako živjeti u zajednici.
Osobno održavate poslovne odnose s hrvatskim tvrtkama.
- Pa, uglavnom imam hrvatsku krv, što je moja glavna veza s Hrvatskom. S vremenom sam počeo dolaziti zbog svoje obitelji. A onda sam počeo dolaziti zbog nekog posla. Prvo što sam predstavljao u Peruu bile su hrvatske kravate, predmet koji je i dalje simbol prepoznatljivosti. Zastupam i određena ulja. Također neki brendovi tartufa i mnoge tehnološke tvrtke koje su zainteresirane za otvaranje tržišta, zaključuje Franjo Kurtović.