Bez raspleta na vidiku

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nepravomoćno je 26. veljače osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkog djelovanja za nepoštovanje odluka visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta. Podsjetimo da vlasti Republike Srpske nikada nisu Schmidta priznale kao legalnog i legitimnog visokog predstavnika stalno ističući da nije prošao potrebnu proceduru u Vijeću sigurnosti kao njegovi prethodnici te da su Kina i Rusija izrijekom to potvrdile. 

Dodik nije bio na izricanju presude na sudu u Sarajevu nego na skupu potpore u Banjoj Luci gdje su se okupili njegovi najbliži suradnici i pristaše. Dodajmo, da je u tom istom procesu bivši v.d. ravnatelja Službenog glasnika RS-a Miloš Lukić oslobođen krivnje. Presude nisu pravomoćne, a Dodik je izjavio da se neće žaliti te da odluku o tome prepušta svojim odvjetnicima. Cijeli proces bi se trebao završiti, prema navodima medija u BiH, do kraja ove godine. 

Secesionizam i unitarizam

Ta presuda je bila okidač za izbijanje jedne od najvećih kriza u daytonskoj BiH. Kroz proteklih mjesec i pol jasno su isplivali na površinu svi antagonizmi koji nagrizaju Bosnu i Hercegovinu. Oni se mogu sažeti u dvije riječi: secesionizam i unitarizam. Čelništvo Republike Srpske želi imati što manje veza s državom BiH, dok pak bošnjačka politika želi preko države unitarno zavladati u oba entiteta.

Presuda izrečena 26. veljače samo je te antagonizme zorno iznijela na svjetlo dana. Dodik, njegova stranka SNSD i njihovi partneri u Republici Srpskoj su presudu ocijenile kao udar ne samo na Dodika, već i na cijeli entitet i srpski narod. Redale su se teške optužbe na Sud BiH, bošnjačke političara, visokog predstavnika Schmidta i bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja kojeg u Banjoj Luci drži za glavnog kreatora udara na Dodika i na taj entitet. Podršku vlastima u Republici Srpskoj dala je odmah aktualna vlast u Republici Srbiji na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem koji je već tu istu večer stigao iz Beograda u Banju Luku, ali i mađarski predsjednik Viktor Orban.

I potom je uslijedio niz protumjera vlasti tog entiteta. Doneseno je i usvojeno nekoliko zakona s ciljem da se zabrani rad državnih pravosudnih i policijskih institucija na području tog entiteta: zakoni o zabrani rada Suda i Tužiteljstva BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) te Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. Provedbu tih zakona obustavio je Ustavni sud BiH, no na te odluke se u Republici Srpskoj nisu uopće željeli osvrtati. Ne ulazeći u svu vrlo složenu problematiku ustavno-pravnih ovlasti i odnosa u BiH, odnosno među entitetima, mogli bi kazati da kroz te aktivnosti vlast u Republici Srpskoj zapravo pokušava ponovno uspostaviti entitetsku nadležnost nad pitanjem koje je prethodno, u ustavnoj proceduri, prenijela na razinu BiH. Da bi ironija bila veća upravo je većinu tih odluka o prijenosu ovlasti na državnu razinu donijela entitetska vlast s Dodikom na čelu. Dodajmo, da je Ustavni sud BiH u svojim ranijim očitovanjima zauzeo stav da do povrata nadležnosti može doći samo u Parlamentarnoj skupštini BiH. Vlasti u Republici Srpskoj su kao konačni cilj najavili donošenje novog ustava tog entiteta koji bi ostavio minimalne veze s državnom razinom vlasti.

Sve poteze vlasti Republike Srpske su s gotovo neskrivenim oduševljenjem dočekali politički predstavnici bošnjačke politike. „To je napad na državu Bosnu i Hercegovinu, na ustavno-pravni poredak BiH i on mora biti najstrože kažnjen“, mogli bi se sažeti svi komentari bošnjačkih političara. Pri tome se nitko nije potrudio izbrojati sve odluke Ustavnog suda BiH koje se godinama ne provode, a neke od njih je zaustavila upravo bošnjačka strana. Vješto se koristila, prema Europskoj Uniji i općenito Zapadu, i činjenica o bliskoj povezanosti Dodika i vlasti Republike Srpske s Putinovom Rusijom. Pod velom brige za Ustav i demokraciju, vlasti u Sarajevu su uvidjele dobru priliku za konačni obračun s, opet paradoks, demokratski izabranim entitetskim čelništvom Republike Srpske koje je pak krenulo u iznimno opasnu avanturu samostalne izgradnje ustavno-pravnog poretka na svom teritoriju. Pri tome treba dodati da se s bošnjačkim viđenjem i prikazom krize složila, uz Ured visokog predstavnika, većina država EU, iako ne sve. Hrvatska je zauzela oprezan stav shvaćajući da za sadašnje stanje nije kriva samo jedna strana te uporno pozivajući na nastavak razgovora domaćih čelnika i potrebu dogovora.

Zanimljivo je da je odlaskom bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja sa scene gotovo "nestao" i visoki predstavnik Christian Schmidt. Očito se i iz toga vidi tko je upravljao mnogim procesima u BiH. Imenovanje Murphyjeva nasljednika, već određenog, zaustavila je nova američka administracija. Dio rješenja sadašnje krize bit će svakako vezano uz najutjecajnije središte moći u BiH.

Bez razgovora, bez kompromisa

Tužiteljstvo BiH izdalo je sudskoj policiji naredbu za privođenje predsjednika RS-a Milorada Dodika, predsjednika NSRS-a Nenada Stevandića i predsjednika Vlade RS Radovana Viškovića. MUP RS-a službeno se nije oglasio o tome, osim što je ministar Siniša Karan rekao da ta institucija poštuje zakone koje je usvojila Narodna skupština RS-a i koji "brane i štite ustavni poredak RS-a". Nakon Dodikova putovanja u Srbiju i Izrael, a potom i u Rusiju te Stevandićeva posjeta Srbiji Tužiteljstvo BiH uputilo je zahtjev Sudu BiH za raspisivanje međunarodne crvene Interpolove tjeralice za Miloradom Dodikom, predsjednikom entiteta RS i čelnikom SNSD-a, te za Nenadom Stevandićem, predsjednikom Narodne skupštine RS-a. To je Sud BiH i učinio 27. ožujka.

Mediji na bosanskom jeziku su slavodobitno najavljivali bijeg čelnika Republike Srpske ili moguće uhićenje iako su čelnici RS-a to poricali. No „hladan tuš“ za političko Sarajevo je ubrzo stigao iz Interpola. Generalno tajništvo Interpola odbio je zahtjev BiH za raspisivanje međunarodne tjeralice za Miloradom Dodikom i Nenadom Stevandićem.  Zahtjev je odbijen na osnovu članka 3. statuta Interpola prema kojem je zabranjen politički progon. Podsjetimo da je prvo Srbija uputila prigovor Interpolu na ovaj zahtjev, a nakon nje je to uradila i Mađarska.

Očito je da naloge o uhićenju čelnika RS-a u tom entitetu nema tko provesti, odnosno taj potez bi mogao izazvati nesagledive sigurnosne probleme, što su priznali i sami oni koji su taj potez naredili, a Interpol je svoje rekao. Sve to opet pokazuje kakva je država BiH.

I još jedna prebitna činjenica: Kroz cijelo to vrijeme nije bilo ni jednog sastanka donedavne vladajuće većine na razini BiH koju su činili HDZ BiH, SNSD i partneri te stranke bošnjačke „Trojke“ (SDP BiH, Narod i pravda, Naša stranka) koje si vole nazvati i "građanske" koji bi otvorio vrata nastavku razgovora. Jedino su stranke "Trojke" krenule u izbacivanje SNSD-a iz vlasti i pokušale u vlast dovesti oporbene stranke iz Republike Srpske što je otvorilo još veći niz problema, blokada i sukoba na razini BiH. Cijelo se to vrijeme se hrvatski politički predstavnici drže vrlo oprezno i distancirano uz povremene pozive na smirivanje krize i dogovor tri strane.

No upravo s početkom pregovora o potencijalnoj novoj vlasti na razini BiH ponovno je isplivala i važna točka sukoba hrvatske i bošnjačke politike u BiH. HDZ BiH je uputio u proceduru prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH u točkama koje se odnose za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali je raspravu o tome "minirala" bošnjačka strana rušenjem kvoruma u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH (To isto čini zadnjih mjeseci i SNSD, zašto ih bošnjački političari neprestano optužuju, ali i sami se, po potrebi, služe tom taktikom). Time su poslali jasnu poruku da ne žele odustati od nametanja Hrvatima člana Predsjedništva BiH. No bez hrvatskih ruku, a i ruku SNSD-a svjesni su da nikakva nova koalicija ne može biti uspostavljena na državnoj razini…

Postoji li izlaz iz ove teške krize u kojoj je zapala BiH? U ovim okolnostima, gotovo ne jer uopće ne postoji razgovor političara, odnosno usprotivljenih politika. Bez razgovora nema ni kompromisa, ni dogovora.

Racionalno, jedino brzo rješenje bi bilo da "padne" presuda Dodiku na Sudu BiH, da Republika Srpska povuče svoje jednostrane poteze i donesene zakone, da se BiH vrati na poziciju s kraja prošle godine i da se krene u ozbiljne pregovore predstavnika tri naroda o budućnosti BiH. No u ovoj fazi već povučenih ozbiljnih poteza domaćih aktera, novih geostrateških i političkih promjena u svijetu, preteških podjela i nedostatka spremnosti za razgovore i pregovore u samoj BiH te desetljetne promašene međunarodne uprave u BiH, teško je se tome nadati. BiH zapravo od 1995. godine nikada i nije izašla iz krize. No ovoj se još ne mogu sagledati dosezi. Rasplet nije na vidiku.