O životu u misijama iz prve ruke

U župi Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Odžaku upriličeno je druženje s misionarom Gabrijelom Jukićem, koji djeluju u Ugandi. U pratnji vlč. Jukića bila je i voditeljica školskog programa u Ugandi Olive Catharina Ajwang.

- Na su susret su se odazvali podupiratelji djece u školovanju u Ugandi, koje mi nazivamo kumovima jer osim što ih novčano pomažu rado se za njih i pomole te se povremeno raspituju o njihovoj situaciji, kazao je vlč. Gabrijel i napomenuo da su tu bili i drugi župljani koji ga poznaju još iz vremena kada je bio župni vikar u Odžaku.

Također su došli i drugi župljani koji Gabrijela poznaju iz vremena dok je u Odžaku bio župni vikar. Ukratko je opisao stanje u misiji i aktivnostima u području gdje

djeluje kao misionar.

O samom sistemu školovanja i odgajanja djece u misijama Morulem i Adea govorila je zaposlenica pri misiji gospođa Olive Catharyna Ajwang. Ona vodi svaku obitelj i pojedinu djecu u programu školovanja. Riječ je osnovnom i srednjem obrazovanju te pojedincima koji se upisuju i na fakultet. Ona sa svakim djetetom nastoji uspostaviti kontakt i njihovom obitelji te pratiti kako napreduje u školi i odgoju. Iako je taj posao dosta naporan, daje dobre rezultate. Na svakom sponzoru i podupiratelju su jako zahvalni i nastoje opravdati povjerenje. Ujedno ih uče odgovornosti i ustrajnom radu.

Također žele i obitelji uključiti da nekoliko sati mjesečno volontiraju za potrebe drugih ili na župnoj ekonomiji, koja opet služi zajednici.

Prema riječima Marijana Spajića iz Žepča, koji je prošle godine mjesec dana djelovao u misiji Adea kao volonter, on i još jedan žepčak su pomogli oko nekih građevinskih radova u misiji te nastojali podučiti lokalno stanovništvo tehnikama i vještinama koje se lako mogu naučiti a velika su pomoć u poljoprivredi i kućanskim poslovima, kao i gradnji. Iznio je tri priče iz Ugande: o ženi koja je postala udovica jer je njen muž htio ući u politiku, o izgubljenom i bolesnom dječaku te o mladoj majci koja je završila školu zahvaljujući sponzorima iz BiH i RH.

Na kraju je bila prilika za postaviti pitanja ili se kod Catharyne raspitati za pojedino kumče u Africi, jer ih ona sve poznaje. Nakon susreta je bila prilika nabaviti poneki odjevni predmet izrađen u Ugandi a župnika su za potrebe fotografiranja obukli u nošnju plemena karamuja - napr. kako se oblači njihov poglavica.