Australsko predstavljanje romana "Inkvizitor" Vladimira Jakopaneca

Oko 100 gostiju okupilo se u dvorani Hrvatske katoličke zajednice u Clifton Hillu na prvom predstavljanju romana koji čitatelje vraća u renesansu, istražuje odnos između povijesti i vjere te ističe intrigantnu vezu između hrvatske baštine i pape Siksta V.

U nedjelju, 25. listopada 2026., dvorana Hrvatske katoličke zajednice u Clifton Hillu postala je mjesto susreta ljubitelja književnosti, župljana, prijatelja i gostiju iz drugih hrvatskih društvenih središta, koji su došli podržati Vladimira Jakopaneca i predstavljanje njegova novog povijesnog romana Inkvizitor, piše Hrvatski Vjesnik.

Okupljajući književnost, povijest i glazbu, događaj je pružio posjetiteljima priliku da saznaju više o djelu koje je autoru trebalo nekoliko godina da dovrši, kao i o osobnoj inspiraciji koja ga je navela da istraži daleko razdoblje europske povijesti.

Program je vodila Suzana Fantov, koja je u uvodnoj riječi istaknula da Inkvizitor vraća čitatelje u vrijeme velikih promjena, političkih previranja i složenih odnosa između vjere i moći. U središtu povijesne radnje romana je papa Siksto V., rođen kao Felice Peretti, čije se podrijetlo tradicionalno povezuje s hrvatskom baštinom.

– Ovoj temi posebnu dimenziju daje i hrvatsko podrijetlo koje se tradicionalno povezuje sa Sikstom V. To je fascinantan dio naše povijesne baštine, posebno za one od nas koji živimo daleko od domovine, ali i dalje čuvamo svijest o hrvatskoj povijesti, kulturi i ljudima koji su ostavili svoj trag u svijetu. 

Od povijesnog istraživanja do književne priče

Knjigu je predstavio Zlatko Muhvić, dugogodišnji profesor hrvatskog jezika na Viktorijanskoj školi jezika, predavač i doktorand na Sveučilištu RMIT u Melbourneu. Pristupajući djelu iz perspektive čitatelja, otkrio je da je roman pročitao tri puta, pri čemu mu je svako čitanje nudilo drugačiji uvid u djelo.

Identificirao je tri važna elementa: književni oblik povijesnog romana, odnos između povijesnih činjenica i fikcije te osobne, filozofske i teološke teme isprepletene kroz priču.

Posebno je naglasio izazov s kojim se suočava svaki pisac povijesne fikcije: kako spojiti stvarne ljude i događaje s izmišljenim likovima, a istovremeno zadržati uvjerljivu i zanimljivu naraciju. Također je pohvalio Jakopanečevo vladanje jezikom, prirodni dijalog i sposobnost otkrivanja likova kroz njihove riječi i djela, a ne kroz duge opise.

Po njegovu mišljenju, upravo osobne sudbine likova oživljavaju roman, dok njegova povijesna okolina otvara prozor u svijet koji je oblikovao europsku povijest.

Četiri godine istraživanja i jedna snažna inspiracija

Boris Čerina, jedan od lektora romana, predstavio je autorovu biografiju prije nego što mu se pridružio u raspravi o podrijetlu knjige, povijesnom istraživanju i izazovima kombiniranja stvarnih događaja s književnom fikcijom.

Jakopanec je otkrio da je početna inspiracija za roman došla iz saznanja o papi Sikstu V. i njegovim vezama s hrvatskom baštinom. Primijetio je da mnogi članovi hrvatske zajednice vrlo malo znaju o toj povijesnoj vezi.

- Nikad u životu nisam čuo ništa slično – da smo mi Hrvati svijetu dali papu, prisjetio se Jakopanec, opisujući otkriće koje ga je potaknulo na daljnje istraživanje.

Ideja mu je ostala s tim još od studentskih dana. U početku se nadao da će napisati akademsku ili doktorsku disertaciju na tu temu, ali je na kraju odlučio da će mu povijesni roman omogućiti da priču približi mnogo široj publici.

- Roman će dosegnuti više ljudi koji će ga pročitati i doći do te spoznaje, objasnio je.

Pisanje Inkvizitora pokazalo se znatno zahtjevnijim od njegovih ranijih romana, koji su uglavnom istraživali suvremena i migrantska iskustva. Ovaj put morao je zakoračiti četiri do pet stoljeća u prošlost, ulazeći u vrlo drugačiji društveni, politički i crkveni svijet.

Autor Vladimir Jakopanec pretvara povijesnu građu u uvjerljivu književnu naraciju, pozivajući čitatelje da zavire iza kulisa jednog od najfascinantnijih razdoblja europske povijesti.

- Četiri godine sam radio na ovoj temi, istraživao, pisao i tako dalje, rekao je Jakopanec, opisujući znatan trud uložen u oživljavanje romana.

Objasnio je da mu namjera nije bila napisati udžbenik povijesti, već djelo fikcije u kojem su povijesne činjenice isprepletene s izmišljenim likovima, ljubavnom pričom i drugim elementima koji drže čitatelje zainteresiranima.

Autor je također objasnio zašto papa Siksto V. nije izravno smješten u središte narativa. Umjesto da papu prikazuje kroz svakodnevne razgovore i sukobe, Jakopanec je odlučio zadržati ovu značajnu povijesnu figuru u pozadini. Priču umjesto toga vodi izmišljeni lik biskupa Ruggierija, koji istražuje papin život i postignuća.

Roman stoga istražuje ne samo povijesne događaje već i ljudske sudbine, moralna pitanja, vjeru, obitelj te odnos između pojedinaca i vremena u kojem žive.