Monografija o Sarajevo Film Festivalu daje znanstvenu verifikaciju

S autoricom Monografije o Sarajevo Film Festivalu "Sarajevskih 300", novinarkom Špelom Cvitković-Iličić, razgovarao je Anto Pranjkić.

Prije nešto manje od mjesec dana iz tiska je izašlo jedno zanimljivo štivo iz svijeta filma. Vaša monografija o događaju koji je Sarajevo digao u filmske visine? Što je konkretno Monografija o SFF?

Naziv knjige je „Sarajevskih 300“, a temeljena je na predlošku moje doktorske disertacije. Podnaslov je „Sarajevo Film Festival u diskursima popularne geopolitike“. Zapravo je to znanstvena monografija o Festivalu i daje mu znanstvenu verifikaciju. Jer, kako je njemački sociolog Max Weber (1864.-1920.) pisao, kada nešto postane društvena pojava koja utječe na stvaranje novih sličnih pojava – u ovom slučaju Festivala na prostoru Jugoistoka Europe, vrijedi se njom baviti s znanstvene strane. Primjerice, nakon Sarajevo Film Festivala na području te regije pojavljuju se: Tuzla Film Festival, Mostar Film Festival, Vukovar Film Festival, Dani filma u Orašju, Zagreb Dox, Motovun Film Festival, Jahorina Film Festival…

Na crvenom tepihu sarajevskog filmskog festivala svih ovih godina mijenjala su se svjetska filmska imena. Zaslužuje li to Sarajevo i zbog čega?

Naravno da zaslužuje. Sarajevo Film Festival nije puki hir skupine entuzijasta. Ne zaboravimo, Sarajevo je proglašeno gradom filma UNESCO-a 31. listopada 2019. godine. Tako je postao članom globalne Mreže kreativnih gradova UNESCO-a. U mreži je ukupno 18 gradova filma, među kojima i Mumbai, Rim, Sofija, Sydney. Danas taj Festival služi kao zajednička platforma za filmski biznis čitave regije, postavljajući visoke standarde u festivalskoj organizaciji, filmskoj promociji i prezentaciji Jugoistočne Europe. Godine 2001., Europska filmska udruga uvrstila je Sarajevo Film Festival među jedanaest festivala koji nominiraju filmove za nagradu „najbolji europski kratki film“.

Je li slika o Sarajevu postala malo ružičastija nakon silnih ratnih prizora i kako danas svijet vidi glavni grad Bosne i Hercegovine?

Baš i ne. Geopolitički položaj Sarajeva (uključujući i teritorijalni i kulturno-simbolički aspekt) igra važnu, ali ne i presudnu ulogu u popularnosti SFF-a na međunarodnoj karti filmskih festivala. Prema umirovljenom američkom filmskom kritičaru Kennethu Turanu, filmski urednici ili producenti odlučuju kamo poslati svoj film ravnajući se prema slikama koje povezuju sa svakim od ponuđenih festivalskih prostora. Pa tako imamo festivale s posebnim programima poput Cannesa i Sundance Film Festivala, ali i one s geopolitičkim programima poput Havane i Sarajeva te estetske poput Telluriedea, Pordenonea ili Rotterdama. SFF pripada Međunarodnoj federaciji filmskih producenata (FIAPF) nastaloj u Parizu 1933. godine. Djelatnost filmskih festivala koji spadaju pod njeno okrilje regulira FIAPF-a. Veliki, srednji i mali festivali čine fleksibilnu mrežu koja obuhvaća čitav planet i traju cijele godine. Sarajevo spada u jedan od filmskih festivala na koji trebate doći bar jedanput u životu.

Živite u Sarajevu. Tu Vam živi obitelj. Što je posebnost toga grada u srcu Europe?

Sarajevo je grad u kojem sam rođena i odrasla. Grad koji je u dobrim dijelom oblikovao moj identitet. Stjecište različitih kultura i tvrdim, ključni grad u izgradnji mira. To je i poviješću bogat grad. Ne zaboravite i činjenicu kako je iz njega krenuo I. svjetski rat te prve varijante „kulture straha“ među Različitim i Drugačijima. Svaki grad integrira u sebi različite kodove imperijalnih geografija i tako tvori svoj vlastiti identitet. Stvaranju identiteta i onomu što nas određuje, uz ostalo, doprinijele su i knjige koje smo čitali, škole koje smo učili, religijska pripadnost (primjerice državni šintoizam kao osnova japanskog identiteta, u Rusiji - pravoslavlje, u Poljskoj - katoličanstvo, Iranu - islam, Izraelu - židovstvo…), kavane u koje smo izlazili, ali i filmovi koje smo gledali.

Nedavno ste okačili “mikrofone, slušalice i kameru o zid. Je li doista bilo vrijeme za povlačenje iz profesije, koja se ludo voli i skupo plaća?

Nakon 35 godina novinarske karijere i stalnog izvještavanja o konfliktima, odlučila sam progovoriti s druge strane – strane mira. Znanstvenim radom pronalazim put u drugim (neobičnim) prostorima u kojima film može doprinijeti pedagogiji mira. Mir i obrazovanje dvije su ključne stvari. Geopolitika mira način je kako kroz popularnu kulturu dekonstruirati sadašnjost i učiniti ovaj svijet boljim mjestom za život.

Redakcija “Glasa Hrvatske” kolegici Špeli želi miran i ugodan umirovljenički život.