Cestovna komunikacija kao žila kucavica

Župa svetog Ilije Proroka Čemerno nalazi se u Općini Ilijaš. Prije Domovinskoga rata ovdje je živjelo nekoliko tisuća Hrvata, a danas ih je ovdje tek 11 obnovilo svoje kuće, a šest obitelji se odlučilo za gradnju temelja. Prema riječima župnika vlč. dr. Pere Brkića zadnjih nekoliko godina ljudi se odlučuju na povratak.

- Mi sada radimo na povratku ljudi u 20-tak sela naše župe. Prije svega u selo Višnjicu, gdje se povratak polako ostvaruje. Imamo tri kolonije naših ljudi: u Kninu, u Švedskoj, i u Sloveniji, ističe župnik vlč. Brkić i napominje da je župa dobila ime po Čemerskoj planini koja se nalazi u blizini, a uvriježeno je ime Taračin do.

- Kada je 1882 godine osnivana župa, odlučeno je da se župa zove Čemerno po toj planini, a prije rata je i inače, bila živa, aktivna. Imali smo osnovnu školu do osmog razreda. Većina djece je bila hrvatske nacionalnosti, jer je ovo područje bilo nastanjeno većinom Hrvatima, a i povijesno smo zastupljeni još od vremena Osmanlija. Naši su ljudi bili ugledni i tu su opstali. Imamo i povijesne spomenike na ta vremena. Naselje Kopošići i Srednjovjekovni grad Dubrovnik, kaže župnik i nastavlja kako je ovo područje u Domovinskome ratu bilo prva crta obrane.

- Po sredini ove crkve išla je crta obrane cijelo vrijeme. Radi se o važnim kotama, pa je svatko želio zadržati te teritorije. Poginulo je preko 500 ljudi na svim stranama. Župnik Brkić kaže kako je na ovom području politički prilično teško živjeti i da postoje dva problema:

- Prvi je nacionalno vjerski. Nacionalno vjerska diskriminacija u Bosni i Hercegovini postoji na svim područjima. Tko kaže drugačije, laže. Negdje više, negdje manje, ali postoji. A ovdje je i jedna druga, još teža – ona zemljovidna. Općina Ilijaš ima dva dijela koja nisu teritorijalno spojeni. Mi nemamo infrastrukturni spoj ta dva dijela. I tu nije riječ o nacionalnosti, jer nas jednostavno ne vide, previde i preskoče. Ističe da je osnovni problem cestovna komunikacija za koju se projekti apliciraju, ali i odbijaju.

- Ostalo nam je još dva i pol kilometra. Svi nas zaboravljaju. To je žalosno. Općina je aplicirala kod ministra Bačića i nadamo se da ćemo taj put asfaltirati barem ovdje kod crkve, da bismo onda mogli dalje raditi. Uz aplikaciju ministru Bačiću općina je uz suradnju s predstavnicima Federacije BiH i mještanima prikupila sredstva za asfaltiranje 1500 metara ceste, zaključuje vlč. Brkić.

Bezrezervnu potporu ovom projektu dala je i predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara koja je u svom pismu preporuke ministru Bačiću, među ostalim, istaknula kako će projekt poput ovog, apliciran od strane općine u kojoj živi većinski bošnjačko stanovništvo, služiti uglavnom hrvatskom stanovništvu, i to je nadasve pozitivan pomak i vrijedan podrške. Nadalje, predsjednica Federacije ističe suradnju župnog upravitelja i lokalnog ogranka HKD „Napredak” u Ilijašu, koji okuplja Hrvate, a pogotovo što se posljednjih godina ovdje događa vrlo visoka razina povratka. U pismu ministru Bačiću predsjednica Federacije moli da se njezino pismo preporuke uvaži kao svojevrsno jamstvo Federalne razine vlasti te političkih predstavnika hrvatskoga naroda u BiH da će projekt biti praćen i uspješno implementiran.

Čuvši ovu informaciju Jerko Matić nije krio oduševljenje.

- Ja živim u Njemačkoj i po sedam osam puta godišnje dolazim ovdje, obilazim svoje. Objekt sam napravio baš tamo gdje sam rođen. Mnogo bi se našeg naroda vratilo, ali sprječava loša i nikakva infrastruktura, cesta prvenstveno. Mnogi su i u dilemi. Ovdje je napravljeno 15 kuća. Ljudi imaju interes ovdje oko mene, moj brat i još par ljudi bi imali interes vratiti se i napraviti novi dom, kaže Jerko.

- Sve se može napraviti slogom, evo tako smo crkvu napravili, od nule smo pošli. Svi su župljani sudjelovali u izgradnji. Dosta smo napravili za kratko vrijeme. Više sami ne možemo, govori prvi povratnik u selo Jozo Pranić, koji se vratio iz Švedske. Ovo su područje prije rata zvali sarajevskom žitnicom. Tu u blizini nalazi se i Srednjovjekovni grad Dubrovnik, koji je u srednjem vijeku bio spona između Dubrovnika i Srebrenice. Danas je taj grad nacionalni spomenik kulture i potencijalna turistička destinacija. Jedino se ispriječio kilometar neasfaltirane ceste. Dokle?