Berlinski zapisi u knjizi “Pisma Danici”

Knjiga “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina” autorice Sonje Breljak donosi sjećanja i biografske zapise o životu autorice i hrvatskih iseljenika u njemačkoj prijestolnici.

Ova zbirka kratkih priča, prva knjiga Sonje Breljak, novinarke i urednice Hrvatskoga glas Berlin,  nosi naslov “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina”.

Nakladnik knjige je Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima iz Zagreba u čijem je godišnjem izdanju “Danica”, tiskovini koja izlazi preko 150 godina, u proteklih 20 godina objavljeno svih 37 priča Sonje Breljak koje ispunjavaju 166 stranica knjige “Pisma Danici – Zapisi iz Berlina”.

Urednica knjige i autorica Predgovora knjizi je Zrinka Martinić iz Zagreba koja je i urednica godišnjaka “Danica”. Knjigu je grafički uredila književnica Sonja Smolec iz Velike Gorice, naslovnicu naslikala slikarica Mirjana Berka iz Splita, te ilustraciju u knjizi slikarica Nada Vučičić, također Splićanka.

Knjigu je korigirao i recenzirao novinar, književnik i prevoditelj Adrian S. Kostré iz Berlina dok riječi iz Pogovora pripadaju novinarki i književnici Marijani Šundov iz Splita.

“Pisma Danici” donosi niz sjećanja, uspomena, biografija i doživljaja iz života autorice i hrvatskih iseljenika u Berlinu.

O knjizi i u knjizi, među ostalim, Adrian S. Kostré kaže: 

- Sve priče sabrane u zbirci Sonje Breljak Pisma Danici odlikuju se podjednako onom mjerom subjektivnosti koja od pukog zapisa čini literaturu i onom objektivnošću koja je neizbježan dug njenom novinarskom zvanju … Objavljivanjem ove knjige sada je otjelovila odnosno i formalno postala ono što je duhom i dušom odavno bila: književnica.

A Marijana Šundov u pogovoru piše: 

- Kroz oči pisaca i pjesnika, ali i drugih umjetnika, slikara, kipara … bolje vidimo i razumijemo svijet oko sebe. Što sam ja vidjela kroz Sonjine oči? Vidjela sam nekadašnju mladu ženu, moju prijateljicu još iz studentskih dana, kako traži svoje mjesto u dalekom svijetu, kako pokušava stvoriti novi život koji nije birala, živjeti u tako dalekoj zemlji nepoznatog jezika i nepoznatih ljudi… Ukratko, možemo pročitati iz Zapisa puno toga. I naći se u puno rečenica, prepoznati slične osjećaje. Pogotovo ljudi koji žive u tuđini, daleko …

U Zahvali na kraju knjige autorica, među ostalim, kaže: 

- Hvala našim iseljenicima, životima i likovima koji su mi bili i ostali trajna motivacija i inspiracija. Svi su iseljenici moji rođaci. Obitelj. Brojne priče u kojima su i njihovi životi, nadam se, naći će mjesto i u nekim budućim knjigama.

Izvor.: HMI