Sretan vam blagdan Tijelova!
U ovotjednoj emisiji se prisjećamo nekih dalmatinskih običaja ovog blagdana koji su još ponegdje ostali zapamćeni u puku.
Vremeplovno se prisjećamo uništenja jedne od najljepših fontana Austro Ugarske monarhije, splitske Monumentalne fontane, u puku poznatije kao Bajamontijeva fontana tj. Bajamontuša.
Postavljena je kao spomenik dolasku pitke vode u Split, a srušila ju je komunistička vlast dinamitom i maljevima 1947. godine.
Godine 1880. godine naručio ju je dr. Antonio Bajamonti, tada posljednju godinu splitski načelnik, u klesarskoj radionici F. Dall’Ara u Milanu prema modelu padovanskoga kipara Luigija Ceccona. U proljeće 1880. godine započeto je prikupljanje priloga za njenu nabavu. Splićani, autonomaši i hrvatski narodnjaci, udruge, crkvene institucije, ukupno 1.322 građana i težaka gradskih predgrađa i više kolektiva — prikupilo je oko 20 000 forinti, a Split je tada imao tek oko 5.000 stanovnika. Među darovateljima bili su i austrijski arhitekt, projektant obnove katedrale i zvonika u Splitu Alois Hauser i tada vrlo popularni skladatelj Franz von Suppè, rodom Splićanin.
»Monumentalna fontana« (nikada zvana »Bajamontijeva fontana« ni »Bajamontuša« — jer je sam Bajamonti odbio taj predloženi mu naziv) bila je u prvom redu naglašeni simbol dovođenja žive vode u grad, za Split, koji je rastao izgradnjom i stanovništvom, od presudne važnosti. No, fašistički okupatori kao i komunistički režim kasnije, su u njoj vidjeli drugačiju i potpuno neutemeljenu simboliku zbog koje je brutalno srušena 30. 05. 1947. Kulturocid ravan onom uništenja Sustipanskog groblja u Splitu.
A znate li tko su macići?
Odgovor na to pitanje smo dobili na otoku Visu gdje vas upoznajemo s Macićem Rulinom, glavnim likom inkluzivne slikovnice autorice Anele Borčić. Inaće, macići su najpoznatija mitološka bića u usmenoj predaji Dalmacije i jadranskih otoka. Prevrtljivi su i nestašni te ljudima mogu donijeti i veliku sreću ali i veliku nevolju, ovisno o tome kako se prema njima ophodite.
Viški i komiški ribari posebno su cijenili macića. Vjerovalo se da se pojavljuje noću na obali ili na moru. Ako bi mu ribari ostavili dio ulova ili hranu (na Hvaru su to bili uštipci), macić bi im zauzvrat napunio mreže i donio nevjerojatnu sreću u ribolovu. Stari su ribari zbog toga znali stavljati male figurice ili maskote macića na pramac broda za sreću.
S druge strane, ako biste ga uvrijedili, macić bi postao nesnosan. Skrivao bi stvari po kući, gasio vatru na ognjištu, petljao konjima grive, proizvodio buku noću ili plašio stoku.
U ovotjednoj emisiji vam donosimo i najavu skorog otvaranja, jedne od ovogodišnjih najvažnijih hrvatskih izložbi, onoj o Delmatima, u Arheološkom muzeju u Splitu.
Delmati su staro ilirsko pleme koje je u antičko doba naseljavalo područje današnje srednje Dalmacije te dijelove jugozapadne Bosne i Hercegovine i po kojem je Dalmacija dobila ime.
Emisiju pripremila Day Antunović, uredio Vladimir Brnardić.
