Hrvatska prisutnost u bolivijskom gradu Oruru

Davor Krellac García, Bolivijac hrvatskih korijen ističe da u Boliviji postoje zapisi da su od sredine devetnaestog stoljeća (1850.) imena izvornoga hrvatskog podrijetla već bila poznata u rudarskom gradu Potosí, najnaprednijem i najuspješnijem još od vremena kad je Bolivija bila španjolska kolonija.

- U to je vrijeme bio početak dolaska prvih hrvatskih doseljenika na bolivijski teritorij. Tada se u Hrvatskoj znalo za postojanje bogatih nalazišta minerala, poput zlata i srebra u Boliviji, bakra, zlata i salitra u Čileu i Peru. Prvi poznati proces imigracije u Boliviju bio je između 1890. i 1914. (Prvi svjetski rat), s oko 1500 useljenika. Od nekih koji su stigli u tom razdoblju, njihova se imena ne pojavljuju precizno u evidenciji, budući da su prezimena pogrešno napisana, zabilježena golim uhom ili napisana bez potrebne pažnje kako bi se podudarala s izvornikom. Također su bili registrirani s upitnim državljanstvom.

Tako je u rudarskom gradu Oruro početkom 20. stoljeća slavenska kolonija prepoznata kao najvažnija u Boliviji, među stalnim stanovnicima i onima koji su malo po malo pristizali iz čileanskog grada Antofagaste. Slavenski doseljenici znali su njegovati društveni, kulturni i domoljubni život. Stoga su 25. kolovoza 1912. godine odlučili osnovati Slavensko društvo za uzajamnu pomoć u Oruru, prvo takvo društvo s definiranim statutima u Boliviji - ističe Davor Krellac. 

- Od 1922. godine u Boliviju su počele pristizati nove skupine, uglavnom rodbine i prijatelja starih doseljenika. Prisutnost Hrvata postaje masovna na svim bolivijskim geografskim širinama. Ovaj novi trend ponovno je u porastu nakon Drugog svjetskog rata. Većina Hrvata potjecala je s otoka Brača, Hvara i Visa, s kopnene obale Dalmacije i obale Hrvatske, dosegnuvši 10.000 doseljenika do 1960.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća, zbog političkih promjena, naziv je promijenjen u Jugoslavensko pripomoćno društvo. Na isti način 1990-ih preimenovano je u Hrvatsko društvo za uzajamnu pomoć.

2012. godine Društvo je proslavilo 100 godina neprekidne institucionalne službe, dobivajući razne vladine nagrade. Hrvatski klub ima sjedište stečeno 1942. godine (zgrada arhitekture baštine) i vlastito hrvatsko groblje s paviljonima i mauzolejima izgrađenim od 1917. godine nadalje, s ručno izrezbarenim ukrasnim kamenjem, što je jedna od posebnosti hrvatskih klesara.

Nazočnost ukorijenjena u društvu Oruro bila je toliko jaka i sa željom da mu služe, 23. srpnja 1914. osnovali su Slavensko vatrogasno društvo br. 1. Iz Sjedinjenih Država uvezli su vatrogasno vozilo opremljeno aparatima za gašenje požara, bubnjevima za crijeva i potrebnim pumpama za vodu. Društvo je djelovalo do 1958. godine, a 1976. oprema je donirana vatrogasnoj postrojbi Bolivijske policije - objašnjava bolivijski arhitekt. 

- Zbog velikog broja hrvatske dijaspore u La Pazu i Cochabambi, u tim su gradovima osnovana društva. Kroz 20. stoljeće Hrvati su prednjačili u rudarskoj industriji, građevinskim tvrtkama i poljoprivrednoj proizvodnji. Posjedovali su hotele, kina, trgovačke lance, prijevozničke tvrtke, putničke agencije, mjenjačnice, radionice itd. Postali su poznati i prepoznati  na nacionalno razini upravo spominjanjem tih tvrtki s njihovim nepogrešivim prezimenima.

Trenutačno hrvatsku zajednicu u Boliviji čini više od 2000 obitelji. Procjenjuje se da je to oko pet tisuća ljudi među kojima su rijetki rođeni u Hrvatskoj. Većinom su to potomci treće i četvrte generacije. Živimo uglavnom u Oruru, Cochabambi, Santa Cruzu i La Pazu.

Kao kozmopolitski grad, Oruro je također pružio utočište i drugim stranim zajednicama s jakom prisustnošću, koje su osnovale vlastite klubove, ali su svi nestali - naglašava Davor Krellac. 

Hrvatsko društvo za uzajamnu pomoć Oruro preživljava vremenske peripetije kao jedina zajednica: - Odbija nestati, zadržavajući sjedište, groblje i upravni odbor čiji sam član već nekoliko godina. Tijekom svojih posrednih istraga, pod sjenom mogućeg dokumentarnog izumiranja poput drugih zajednica, prikupio sam mnoštvo podataka o povijesti rada mnogih Hrvata.

Imao sam pristup knjižnici Hrvatskog društva, koja me doslovno zapanjila mnoštvom dostupnih informacija. Imao sam privilegij razgovarati s nekim od posljednjih doseljenika, nikada nisam propustio priliku razgovarati s potomcima Hrvata. Tako sam marljivo snimao i sve što je vezano za naše sunarodnjake, poput ulica s imenima i prezimenima raznih Hrvata, imena osnovnih i srednjih škola, akademskih institucija, sportskih terena, trgova itd. Širok raspon javnih prostora u čast osobama koje su ostavile duboke tragove, priznata od gradskih vijeća i društvenih organizacija.

Kao članovi zajednice, uglavnom nismo svjesni možda značajnih činjenica, doprinosa ovih plemenitih hrvatskih građana društvu koje im je pružilo utočište - napominje bolivijski arhitekt. 

Davor Krellac želi objaviti knjigu o povijesti Hrvata u Boliviji: - Pregledavajući dokumente koje sam naslijedio od djeda, pronašao sam nekoliko časopisa iz 30-ih i 40-ih godina u kojima objavljuju vijesti o umjetničkim, profesionalnim i komercijalnim aktivnostima jugoslavenske zajednice u Boliviji. Dali su zasluženu važnost informiranju i smatrali potrebnim druženje profesionalnih postignuća na raznim poljima. Što više, logično je pretpostaviti da su stvoreni uvjeti za međusobno upoznavanje iz poslovnih razloga.

Sada nam nove informacijske tehnologije daju priliku da skratimo udaljenosti i sretnemo se u virtualnim skupinama, gdje možemo dijeliti priče ostavljene same na obiteljskim okupljanjima, prisjećajući se dolaska naših djedova i baka. Samo uža obiteljska jezgra u prvom redu zna kako su se naši preci formirali, radili i napredovali, što su radili tijekom života, s kim su osnivali obitelji, što sada rade njihova djeca i unuci, koje važne javne funkcije obavljaju ili su obavljali, kakvu su nam intelektualnu proizvodnju ostavili u nasleđe.

Te se priče moraju dokumentirati kako se ne bi zaboravile i, nažalost, generacijskim nasljeđivanjem izgubili tragovi. Stoga je odlučeno započeti poduhvat prikupljanja svih mogućih priča o Hrvatima koji su naseljavali ovu blagoslovljenu zemlju. Zaslužuju da ih proživljavaju naša sjećanja. Pokažimo zahvalnost onima koji su napustili svoju zemlju, roditeljima i braći, zbog izgradnje bolje budućnosti. Njihov život imao je značenje koje moramo poštivati.

Stoga molim sve potomke Hrvata u Boliviji da za početak podijele svoje priče na Facebook grupi “Povijest Hrvata u Boliviji”, kako bi ih oblikovale objavljivanjem knjige - zaključuje Davor Krellac García, bolivijski arhitekt hrvatskog podrijetla.