Život na Mljetu – tradicija u okusu i u srcu

Mljet, pučinski otok južnog Jadrana, 7 nautičkih milja udaljen od kopna, poznat je po iznimno očuvanoj prirodnoj i kulturno-povijesnoj baštini. Nazivaju ga smaragdom Mediterana.

Krase ga šume, stjenovite strme obale, spilje, prirodne luke, pješčane uvale, jezera, izvori pitke vode, blatine, polja, ostaci drevnih naselja u kamenu, njegovi plodovi i ljudi.

Nacionalni park Mljet (Foto: Tatjana Rau/Glas Hrvatske)

Taj ''otok s blagom'', koji bije glas mitske Ogigije i nad kojim prema legendi i danas lebdi duh slavnoga Odiseja, nema više stanovnika kao nekad. Otrpio je otok odlaske svoga puka kroz stoljeća, a u povijesnim zapisima prvi put spominje se u 4. stoljeću prije Krista.

Maslinik na Mljetu (Foto: D. Vranar)

Raselili se Mljećani po cijelome svijetu. Mali je broj onih koji su se uspjeli ili se uspijevaju vratiti doma. Većina mladih sreću i danas traži izvan otoka, a stari još guraju život sa stilom kroz tradiciju u srcu i okusu, kako ih bake i djedovi naučiše, nastojeći prenijeti taj osjećaj na svoje potomke. Da se ''loza opet primi'' i trend odlaska zaustavi.

Ljudi na otoku još pronalaze smisao u radu, snalaženju, solidarnosti i skromnosti, ne odustajući od naslijeđenog, prepoznatljivog stila života, bez obzira što se turizam iz godine u godinu rasplamsava pa ljeti otvaraju vrata svojih apartmana, restorana, pansiona i konoba. Još se uzgajaju i masline i poljoprivredne kulture, gdjekoja ovca il' koza, ribari se i svakodnevno zahvaljuje na svemu 'što im je Bog d'o'.

Nekadašnji, dugogodišnji mljetski matičar, Ivica Čumbelić iz Babina Polja, središnjega naselja na Mljetu, pravi je primjer vrijednoga i svim srcem otoku privržena čovjeka. U sedmome desetljeću života ''otkriva'' moć Facebooka i predaje mu se punim žarom prenoseći mljetske običaje, navade i predaje cijelome svijetu.

Ivica Čumbelić, Babino Polje (Foto: Tatjana Rau/Glas Hrvatske)

Mljet je od davnina poznat po vrhunskoj gastronomiji, prvenstveno zbog obilja kvalitetne ribe, školjki i drugih morskih plodova. No, poznat je i po blatinama, boćatim jezerima s dnom u razini mora, u kojima se mrijeste jegulje.

Ni jegulja nema u onome broju kao što ih je nekad bilo, znale su ih blatine biti toliko pune da su ih i ostima lovili, ali ipak nađe ih se još – dovoljno da se spravi poznati mljetski brodet ili lešada od sušene jegulje i dovoljno da se ne izgubi tradicionalni zanat – pletenje bačvara, vrša za jegulje. Jedan od malobrojnih koji to i danas čine je Vicko Bušurelo iz Blata.

U slasnome težačkom jelovniku otkriva se prava mljetska duša. Na kominu obitelji Radulj u Kozarici vari se drugačiji brodet – od grdobine i škarpine uz obilje povrća uzgojena u vlastitom aranžmanu.

Nike Radulj, iako u poznim osamedesetima, ne posustaje u radu i zalaganju, ističući težak život koji su zajedno gradili ona i njezin suprug. Na to podsjeća meliorirana Slatina koju su pretvorili u plodni voćnjak i povrtnjak te svojedobno tim kulturama opskrbljivali cijeli otok. Danas u plodovima njihova rada ponajviše uživaju turisti koji dolaze na Mljet.