Život na entitetskoj crti

Posavska sela koja su u Domovinskom ratu bila na prvoj crti obrane, a potom pala u ratu polako oživljuju. Povratak nije snažan, ali ljudi koji su se vratili svojim postupcima bude nadu da će uskoro doći i bolji dani. Posjetili smo Grebnice i Donji Hasić, sela koja se nalaze na entitetskoj granici Republike Srpske i Federacije BiH u Bosanskoj Posavini.

Miroslav Blažanović nakon 32 godine života i rada u Nizozemskoj, vratio se kući u Grebnice - mjesto koje je podijeljeno između dviju općina, Domaljevca-Šamca u Federaciji i Bosanskog Šamca u Republici Srpskoj. Nije čekao pomoć, nego je svojim novcem obnovio kuću. Ovdje, kaže, živi sam, a djeca su ostala u Nizozemskoj.

- Meni je ljepše ovdje pa sam i došao. Vratio sam se. Zadovoljan sam izgradio sam kuću, pomalo radim. Brinem se o staroj majci. I uz kavicu vrijeme prolazi, kaže Miroslav za prijatelje poznatiji kao Đani.

- Nekada se u ovom mjestu dobro živjelo od košaraštva. Zanat danas izumire, jer ga nema tko nastaviti. Grebnice su gotovo ispražnjene. U selu živi osamdesetak mahom starijih ljudi, kaže nam profesor hrvatskoga jezika i književnosti Stjepan Blažanović.

Većina povratnika smatra da je problem povratka Hrvata u ovo mjesto, manje ekonomski, a više politički.

U susjednom, Donjem Hasiću, posve drugačija slika. Dočekuju nas novi krovovi. Svi ljudi koji su tu posebno su vezani za ovo selo. Tufekovići su sami izgradili kuću. Time su povukli i druge da učine isto pa njihovi sumještani svojim novcem obnavljaju uništeno.

U Donjem Hasiću, prije rata živjelo je gotovo 1000 ljudi. Još su daleko od tog broja, no činjenica je da se sve više ljudi vraća. Nedavno su osnovali i Udrugu Hasićana koja je bila nositelj velikog projekta izgradnje društvenog doma. Dom je izgrađen sredstvima općine Domaljevac-Šamac i Osječko-baranjske županije te mještana ovog sela kroz prekograničnu suradnju.

- Kao što vidite dom nam je lijepo obnovljen i sređen. Sada se imamo gdje okupljati i praviti dogovore za neke akcije ili turnire. Većinom smo ljudi u najboljim godinama. Neki su odradili svoj radni vijek, ali mogu pomoći u nekoj od seoskih aktivnosti i oni su dobro došli. Tako da je u Posavini sve više ljudi, kaže nam predsjednik Udruge „Hasićani” Jozo Dragičević.

U selo polako stižu brojni povratnici iz Njemačke, Austrije, Hrvatske, a ima ih i iz Sjedinjenih Američkih Država. Najstariji među njima, još malo pa stogodišnjak, Mato Antunović govori kako je posebno sretan, jer veli, najteže je kad nemaš s kim niti kavu popiti.