Kopenhagen, najveća danska luka, živahna je metropola, prepoznatljiva po jedinstvenoj kombinaciji povijesne arhitekture, modernog dizajna i opuštenog načina života. U gradu tri puta prostorno većem od Zagreba, promet savršeno funkcionira, a rijeke biciklista priča su za sebe jer kretanje na otvorenom, fizička aktivnost i izdržljivost u najradikalnijim vremenskim uvjetima karakteristike su ove nacije.
No i Dance i novopridošle počinju zaokupljati neke nove stvari – cijene hrane, stanovanja, prosvjedi, Grenland…
Danska je četvrta zemlja u svijetu po udjelu visokoobrazovanog kadra, pa pravi posao nije baš jednostavno naći.
Mislav Sušac, student ekonomije iz Zagreba, rekao je da nije lako pronaći posao jer ima previše kandidata, mnogo visokoobrazovanih ljudi i onih koji govore više jezika. Istaknuo je da je zato potrebno pronaći nešto što osobu izdvaja od drugih.
Našim ljudima ondje važna su okupljanja nakon nedjeljne mise u središtu Kopenhagena. Na čašici razgovora okupe se i stariji i mlađi naraštaj iseljenika. I dok mladi još razmišljaju o tome da li ostati ili se vratiti u domovinu, pripadnici prvog iseljeničkog vala svoju mirovinu već uživaju. Barem polovicu godine provode u Hrvatskoj. Za Dansku ih veže red i uređenost sustava.
Danska je socijalno osjetljiva država pa samci i umirovljenici dobivaju posebnu pomoć države. Ono što je negativno je to što u krajnje sekulariziranom društvu, kakvo je dansko, čovjek sve brže gubi duhovni kompas.
Možda je ono što je čini dobrom za život to što Danci i oni koji u tu zemlju dolaze jedni drugima pomažu pronaći ono što im doista nedostaje i što istinski trebaju.