S Hvara otišli zbog srdele, 150 godina poslije potomci otkrili korijene

Prije gotovo stoljeća i pol trojica braće Novak napustila su rodni Hvar i u potrazi za srdelom stigla sve do Portugala. Ondje su pokrenula tvornice ribe i izgradila novi život, ne sluteći da će njihovi potomci generacijama poslije s ponosom tragati za hrvatskim korijenima. Jedan je sanjao o pronalasku obiteljske kuće na Hvaru, drugi je taj san ostvario, a uspomena na pretke sačuvala je čak i dvije hrvatske riječi – dušo moja.

Tri brata s Hvara koja su ostavila trag u Portugalu

Srdela je stoljećima hranila Dalmaciju, no u razdobljima kada bi gotovo nestala iz Jadrana, hrvatski ribari i poduzetnici odlazili su u potragu za novim ribolovnim područjima.

Tako su se i članovi hvarske obitelji Novak otisnuli preko Lampeduse i Tunisa sve do portugalske obale Atlantika.

Braća Vladimir, Juraj i Stjepan Novak potkraj 19. stoljeća vodila su posao u Portugalu, gdje su pokrenula tri tvornice ribe.

– Došli su jer je u Portugalu bilo više ribe, a shvatili su i da su oni u Hrvatskoj tehnički bili napredniji od tvornica koje su ovdje već postojale, objašnjava Luís Vladimir Novak Júdice da Costa, potomak hvarskih iseljenika.

Hrvatski poduzetnici donijeli su znanje o konzerviranju ribe soljenjem, a posao je ubrzo procvjetao.

Vladimir Novak trajno se nastanio u portugalskom Sinesu, gdje je upoznao Engleskinju Evelin, svoju buduću suprugu.

"Bio sam drukčiji jer sam bio Hrvat"

Iako su generacije Novakove obitelji odrasle u Portugalu, hrvatsko podrijetlo ostalo je važan dio njihova identiteta.

– Izgradio sam svoj identitet na temelju hrvatskog podrijetla. Smatrao sam se drukčijim od ostalih Portugalaca. Bio sam drukčiji jer sam bio Hrvat, a ne samo Portugalac,  prisjeća se Luís Vladimir.

Veza s Hrvatskom, koju su mu prenijeli djed i obitelj, za njega je oduvijek bila izvor ponosa.

Tu ljubav nastavio je prenositi i na svoje potomke.

Potraga za crvenom kućom na Hvaru

Luís Vladimir prvi je krenuo u potragu za obiteljskim korijenima na Hvaru. Želio je pronaći kuću svojih predaka, koju je poznavao samo s obiteljske fotografije. No potraga nije završila onako kako se nadao.

– Jedino mi je preostalo da odem na groblje i pronađem grobnicu pradjeda Vicka. Fotografirao sam je i bio sam tužan što nisam našao kuću koju sam vidio na slici, prisjeća se.

Njegov najmlađi sin Tomás uspio je ostvariti ono što njegovu ocu nije pošlo za rukom.

Prije dvije godine prvi je put posjetio Hrvatsku i stigao na Hvar, otok svojih predaka.

– Mnogo sam godina sanjao da posjetim Hrvatsku i upoznam svoje korijene. Ostvario sam taj san prije dvije godine, govori Tomás Júdice da Costa.

Znao je da je njegova obitelj nekoć živjela u crvenoj kući pokraj luke. Tijekom posjeta upoznao je hrvatske rođake, koji su mu pokazali stare fotografije i dokumente te ga povezali s obiteljskom prošlošću.

"Dušo moja" – riječi koje su preživjele generacije

Iako se hrvatski jezik u obitelji izgubio već u prvoj generaciji, uspomene na hrvatske pretke nisu nestale.

Tomás se prisjeća riječi koje je njegov djed izgovarao i pjesama koje je pjevao na hrvatskom.

– Sad sam se sjetio jednog izraza – dušo moja – koji je govorio moj djed. Tako mi se katkada obraćao. Sjećam se da je pjevao na hrvatskom.

Upravo su te male uspomene ostale snažna poveznica s domovinom predaka.

Dva naroda, jedna ljubav prema moru

Tijekom putovanja Hrvatskom Tomás je prepoznao brojne sličnosti između Hrvata i Portugalaca. Oba naroda povezuju more, pomorska tradicija i snažno iseljeništvo.

Sines, grad u kojem se nastanila obitelj Novak, rodno je mjesto slavnog portugalskog moreplovca Vasca da Game, a srdela je i danas jedan od nacionalnih simbola Portugala.

Upravo je ta mala riba prije gotovo 150 godina odvela hrvatsku obitelj na obalu Atlantika i ondje započela priču koja traje generacijama.

Hrvatska ostaje dio njihove budućnosti

Tomás ne isključuje mogućnost da jednoga dana nauči hrvatski jezik. Siguran je, međutim, da njegova povezanost s Hrvatskom neće prestati.

– Znam da ću vjerojatno opet doći u Hrvatsku i posjetiti Hvar. Znam da će se ta veza nastaviti, poručuje.

Priča obitelji Novak pokazuje kako se ljubav prema domovini može prenositi generacijama, čak i kada se izgubi jezik, a između potomaka i rodnog kraja njihovih predaka stoje tisuće kilometara.

Jer neke obiteljske priče počinju odlaskom iz Hrvatske, ali nikada ne prestaju voditi natrag njezinim obalama.