Hrvatske predstave napunile dvorane na kazališnom festivalu Jelen/Lét (Prisutnost) u Budimpešti

Predstave „Kume, gdje ti je pištolj?” komedija Gábora Görgeja, zajednička produkcija Hrvatskog kazališta Pečuha i Srpskog pozorišta u Mađarskoj, u režiji Milana Rusa i predstava “Totovi” s prijevodom Dinka Šokčevića, redatelja Józsefa Bodonyija, bile su dio 9. po redu festivala kazališta Jelen/Lét (Prisutnost) koji okuplja svake godine produkcije narodnosnih manjina. Od 14. do 22. ožujka u Mađarskom narodnom kazalištu u Budimpešti, gledatelji su imali mogućnost gledati hrvatske, srpske, bugarske, romske, grčke, armenske, slovačke i njemačke predstave, mjuzikle i koreografije. Hrvatske su predstave prema očekivanju bile iznimno posjećene, publika je reagirala izvrsno i napunila dvorane.

Razgovarali smo s glavnim protagonistima.

-Kada igraš predstavu u Nacionalnom kazalištu, to je opet jedna posebna stvar. S Hrvatskim kazalištem iz Pečuha gostovali smo u Zagrebu, bili smo u Tuzli, idemo u Split s Totovima, dakle oživjela je i ova predstava. Evo, sad smo je malo predstavili i Hrvatima u Budimpešti, i ja mislim da ćemo imati lijepu budućnost što se ovih Totova tiče, kaže glumac Stipan Đurić koji igra u obje predstave. On je svake godine dio ovog festivala, a ove godine je  dobio  Posebnu nagradu za glumačko ostvarenje. Kaže da ovi festivali su itekako potrebni.

-Pobornik sam ideje da narodnosti imaju svoja kazališta i evo stigli smo do ovoga današnjeg dana kada ovaj festival Prisutnost nikome nije nepoznat i svatko ga zna i u našem okruženju i u Budimpešti i po cijeloj Mađarskoj, a možda i izvan granica. Znaju za nas, znaju da postojimo, prisutni smo, a na kazališnoj sceni izvan Republike Hrvatske, jedna smo od najvećih institucija kao Pečuško hrvatsko kazalište, dakle kao jedna kulturna ustanova. Sve to kad zbrojimo i kakve predstave imamo na repertoaru, imamo Čarugu, Totove, imamo Pučke igre, poeziju i prozu Između sna i jave. Dakle, odlične glumce imamo. Imamo ekipu iz Hrvatske i naravno i domaće snage. Sve kad se to zbroji, hvala Bogu, to je jedna priča koja nakon toliko godina, postoji i ide dalje, istaknuo je Đurić i dodao da je zanimljiva vijest da se pokreće Katedra na Sveučilištu gdje će mladi ljudi učiti glumu na svojem jeziku.

-Moramo educirati nekako i naše mlade, ali znam već o nekim našim Hrvatima, Hrvaticama, da su se prijavili na prijemni ispit i ja očekujem da će to biti jako uspješan taj narodnosni razred. Čak smo i u hrvatskoj školi bili sa Milanom Rusom koji je isto pokretač te inicijative i malo pojasnili djeci o čemu se radi. I napokon smo stigli i do toga da ćemo imati i mi mogućnost na svojem materinskom jeziku, glumiti, učiti tu glumu i naučiti tu profesiju, da imamo napokon podmlatka, da to kazalište bude igračka jedne naše velike zajednice, zaključio je Đurić.

S time se slaže i glumac Dejan Fajfer koji je isto tako dio obje predstave.

-Jako pozitivna vijest i jako dobra stvar. Stvarno jedna jako lijepa stvar i želim sreću svima koji se odluče na taj korak. Evo i ja sam ponudio u Pečuhu, pošto sam zaposlen kao glumac, ja sam ponudio tko god bude htio, ako ja mogu svojim uslugama nešto pomoći za pripremu za bilo šta, slobodno mi se može obratiti. -

A za „Totove“ kaže:

-Zadovoljstvo je biti ovdje, prisustvovati na festivalu i ovako odraditi jednu predstavu koja nosi i veliko ime i kultnu ličnost. Ja se nadam da je publika uživala. Mi smo isto uživali. Hrvatsko kazalište Pečuh je čest gost, svake godine dolazimo sa nekim komadom na festivalu i već znamo otprilike ekipu koja organizira i uvijek su neki novi izazovi, nove avanture i uvijek je zadovoljstvo doći. -

S Dejanom i Stipanom u predstavi su i Selena Andrić, Vanja Čiča, Dominik Karaula.

-Nama je uvijek poslije predstave onako osjećaj da si dao sve od sebe i sad ti samo malo treba odmora, ali onako s druge strane lupa onaj adrenalin od uzbuđenja i sreće što smo uopće tu. Stvarno je velika čast igrati u Budimpešti uopće u ovom nacionalnom kazalištu i na ovom divnom festivalu, tako da smo stvarno počašćeni otkako smo stigli, izjavila nam je glumica Selena Andrić i dodala: 

-Uloga mi je bila veliki izazov zato što je na papiru ono zabrinuta majka i onda je to uvijek tako, ne znam, teško igrati, a komedija i onda nađi nešto posebno, nađi nešto drugačije da bude ipak po nečem prepoznatljiva i zapravo da bude u funkciji priče. nisam se toliko bavila ja njome, nego njenom funkcijom u ovoj priči, jel da to što sve bolje bude“. -

Predstava „Totovi“ zasnovana je na prepoznatljivom dramskom tekstu Istvána Örkényja i donosi satiričnu, oštru i istovremeno bolno aktualnu priču o porodičnoj dinamici, ratnoj histeriji i apsurdima društvenih sustava. Predstavu kritika opisuje kao „smijeh koji zastaje u grlu“. U središtu radnje je naizgled obična porodica Tot, čiji se svakodnevni život iz korijena mijenja kada im u kuću dolazi vojni komandant – figura moći, straha i nekontroliranog autoriteta. Režija naglašava grotesku i apsurdne elemente Örkényjevog teksta, stvarajući atmosferu u kojoj se granica između komedije i tragedije stalno miče. Upravo ta ambivalentnost čini predstavu snažnom: publika se smije, ali je istovremeno svjesna da se iza humora krije duboka kritika militarizma, obiteljskog  pritiska, poslušnosti i društvenih mehanizama koji pojedinca pretvaraju u poslušnog izvršioca. U tom odnosu moći, koji postaje labirint straha i komične bezizlaznosti, ansambl Hrvatskog kazališta Pečuh pronalazi idealnu ravnotežu između fizičkog kazališta, ponekad gotovo pantomimskih scena, te psihološki nijansiranih trenutaka.

 U ovakvoj interpretaciji „Totovi“ postaju priča koja nadilazi svoje vrijeme i nacionalni kontekst, te postaje univerzalna metafora o tome kako strah, ratna propaganda i autoritarne strukture ulaze u najintimnije prostore ljudskog života. Upravo zato, predstava snažno rezonira s današnjom publikom, otvarajući pitanje koliko smo zaista spremni da se suprotstavimo autoritetu i gdje je granica osobnom integriteta. Scenograf predstave je Péter Lengyel, kostimografkinja: Fruzsina Istvánfi, asistentica redatelja: Gabrijela Ždral, ton majstor: Tamás Laurer, oblikovatelj svijetla: Attila Specht, rekviziter: Žolt Ždral, garderobijerka: Katica Bunjevac.

S ovom predstavom Hrvatsko kazalište iz Pečuha gostuje i 31.ožujka u Gradskom kazalištu mladih u Splitu.

A u predstavi „Kume, gdje ti je pištolj?” po tekstu Gabora Gorgeya, osim Đurića i Fajfera igraju i Zoltán Molnár, Tibor Kákony, Arpad Csernik i Kićo Agatić. Radi se o apsurdnoj društvenoj satiri prožetoj crnim humorom, koja istražuje prirodu ljudskog straha i žudnje za vlašću. Radnja se odvija u probnoj dvorani jednog glazbenog kazališta, gdje je pištolj — odnosno „štuker“ — u rukama redatelja. „Štuker“ simbolično predstavlja moć, strah i odnose nadređenosti i podređenosti među ljudima. Tijekom predstave likovi se naizmjence pokušavaju domoći oružja kako bi stekli prevlast nad ostalima. Tako igra postaje iskrivljeno zrcalo ljudske prirode, u kojem ispod maske civiliziranog ponašanja izbija instinktivna agresija. Djelo je ujedno i politička parabola — o vječnom krugu stjecanja i gubitka moći. Jezik drame je duhovit, brzog ritma, pun igre riječima i ironičnih obrata. Gledatelj se istodobno smije i uznemiruje jer su situacije bolno poznate i otvaraju aktualna pitanja o odnosu između moći, straha i morala. Za kostimografiju pobrinula se Noémi Borbély, dekor Tibor Prágai, asistenti: Katarina Bacsi, Anastasija Kargina, a za glazbu kroz cijelu predstavu Krunoslav Agatić.

Među nazočnima su bili i hrvatski veleposlanik dr.sc. Mladen Andrlić, diplomatska savjetnica Marina Sikora, članovi hrvatske zajednice, hrvatske škole, hrvatskih samouprava koji su pomogli oko promocije devetog po redu festivala, pa tako su Hrvatska samouprava Budimpešte i Hrvatska samouprava Ferencavroša omogućili besplatne ulaznice za hrvatske predstave. Festival je bio u organiziciji Srpskog pozorišta u Mađarskoj, uz stručnu potporu Mađarskog kazališnog društva (Magyar Teátrumi Társaság ) i Mađarskog nacionalnog kazališnog saveza.