Povijest i tradicija u novootvorenom centru u Dušnoku

Posjetiteljski centar "Prošlost-Sadašnjost-Budućnost", koji je svečano otvoren u Dušnoku u Mađarskoj, predstavlja povijest i tradiciju rackohrvatske zajednice. Posjetitelji mogu pogledati izložbu koju je uredila autorica i kustosica Páll-Somogyi Kinga,  prikazavši njezinih pet cjelina – od trijema, koji pruža uvid u prošlost naselja do naočala za virtualnu stvarnost  koje posjetiteljima otkrivaju jednu ljubavnu priču. S Eszter Tamaskó, na temelju čijih istraživanja je zaživio ovaj centar, razgovarala je Neda Maretić.

-Čim posjetitelj uđe u kuću, nađe se u kuhinji, gdje može poslušati isječke iz razgovora na izvornom govoru. Doživljaj je takav kao da naši preci sjede za stolom i pripovijedaju – njihove su priče ponekad smiješne, ponekad tužne, ponekad poučne. Time se simbolično priziva i nekadašnja svakodnevica, kada su stariji ljudi satima razgovarali na klupama ispred kuća ili pod drvećem, a mlađi „prisluškivali” njihove priče“, kaže na početku našeg razgovora lingvistica Eszter Tamaskó, lektorica mađarskog jezika na Sveučilištu u Rijeci, rodom iz Dušnoka, koja je na otvaranju predstavila dio svoje lokalne istraživačke djelatnosti.

Hrvati – bilo iz Hrvatske, Mađarske ili drugih zemalja, u Centru mogu čuti arhaični dijalekt, koji će mnoge podsjetiti na govor njihovih baka i djedova. Ideja o osnivanju istog pojavila se prije više od deset godina, na inicijativu tadašnjeg načelnika sela.

-U to je vrijeme čak kupljeno i odgovarajuće zemljište u samom središtu mjesta. Ipak, zbog nedostatka financijskih sredstava realizacija je morala pričekati još nekoliko godina. Projekt je naposljetku financiran iz sredstava programa TOP Plusz Europske Unije i Mađarske. Najprije je izgrađena infrastruktura, odnosno dvije međusobno povezane zgrade. Jedna je podignuta u stilu tradicionalnih kuća, uz primjenu starih graditeljskih tehnika, dok druga predstavlja suvremeni dio kompleksa – simbolično okrenut budućnosti – i služi kao prostor za različite kulturne i društvene priredbe, izjavila nam je lektorica Tamaskó.

Posjetiteljski centar "PROŠLOST–SADAŠNJOST–BUDUĆNOST" predstavlja priče i tradicije dušnočke rackohrvatske zajednice kroz ispripovijedane životne sudbine, filmove i interaktivne sadržaje.

-U središtu izložbe nalazi se dušnočki racki jezik te osobna sjećanja mještana. Stare fotografije, arhivske snimke i suvremeni interaktivni elementi oživljavaju glasove Dušnočana i otkrivaju njihov nekadašnji svijet. Posjetitelji ne upoznaju baštinu samo kroz predmete nego i putem VR-doživljaja, bajki, kao i kroz detalje dušnočke gastronomije i svakodnevice. Na taj način prolaze osobno putovanje između prošlosti i sadašnjosti zajednice. Cilj izložbe je uspostaviti most između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – prenijeti kulturnu baštinu, koja je kroz generacije oblikovala identitet Dušnoka, današnjim i budućim naraštajima te pridonijeti očuvanju i daljnjem životu dušnočkog hrvatskog govora, dodaje naša sugovornica.

Autorica koncepta izložbe je Kinga Páll-Somogyi, koja je bila odgovorna za cjelokupno oblikovanje postava.

- Iako nije iz Dušnoka, temeljito se posvetila povijesti i etnografiji mjesta – doista je ušla „pod kožu” našem selu. Prvi put smo razgovarale prije godinu dana i vrlo brzo shvatile da možemo izvrsno surađivati: Kinga je moja dugogodišnja istraživanja uspjela pretočiti u suvremeni, interaktivni sadržaj koji je danas dostupan široj publici. Ja sam joj pružila znanstvenu podlogu i građu, a ona ih je kreativno uklopila u izložbu. Nadalje, bilo je sasvim prirodno da izložba bude dvojezična, na mađarskom i hrvatskom jeziku, pa sam prevela sve tekstove na hrvatski.

Na manifestaciji je lektorica održala izlaganje pod naslovom „U Dušnoku se niti često isprepliću…”.

-Riječ je o jednoj doista nevjerojatnoj priči. Dušnočki arhaični govor uglavnom živi u usmenoj predaji, no nedavno smo pronašli pismo iz 1912. godine koje je Dušnočanin József Droblyen iz Amerike poslao svojoj supruzi. To je zasad najstariji poznati pisani dokument na našem dijalektu. U tom ljubavnom pismu čiji se sadržaj može pročitati na izložbi spominje se i šogorica, tzv. Katena. Ispostavilo se da se neki njezini osobni predmeti, gotovo „slučajno”, nalaze upravo u istoj prostoriji izložbe. Tijekom istraživanja ta me priča duboko dirnula: imala sam čak četiri trenutka kada sam doslovno ostala bez riječi. Upravo sam to osobno uzbuđenje i proces otkrivanja podijelila s publikom. Kako su se te „niti” ispreplele, može se pratiti i na infografikama koje prate ovu priču. -

Sa arhaičnim slavonskim dijalektom iz 16. i 17. stoljeća, a koji živi ponajprije u usmenoj predaji i koji je na rubu nestajanja, služe se gotovo isključivo najstariji govornici, stariji od 70 godina. Zato je važno sve to dokumentirati.

-U sklopu svoje doktorske disertacije već petnaest godina snimam izvorne govornike kako bismo taj govor dokumentirali i na neki način sačuvali. No ti zapisi nemaju samo jezičnu vrijednost – oni su i dragocjeni dokumenti o svakodnevnom životu u Dušnoku sredinom prošlog stoljeća. Te smo originalne intervjue ugradili u sam postav izložbe. Čim posjetitelj uđe u kuću, nađe se u kuhinji, gdje može poslušati isječke iz razgovora na izvornom govoru. Doživljaj je takav kao da naši preci sjede za stolom i pripovijedaju – njihove su priče ponekad smiješne, ponekad tužne, ponekad poučne.  Posebno je dirljivo to što većina tih govornika danas više nije među živima. Sve je popraćeno bogatom zbirkom fotografija iz obiteljskih arhiva Dušnočana, uz mađarske titlove, kako bi sadržaj mogli pratiti i oni koji ne znaju hrvatski. Drugi važan element je film „Zazvoni dušnočka prošlost”, nastao na temelju tih istih priča. U filmu se pripovjedač, nakon smrti majke, vraća u rodnu kuću i kroz obiteljske fotografije prisjeća svoga djetinjstva. Glavnu ulogu igra mađarsko-hrvatski glumac Stipan Đurić, a pojavljuje se i glumica Marica Fačko, koja je s očeve strane podrijetlom iz Dušnoka i kao dijete je često boravila u selu kod bake. -

Tijekom 15 godina istraživanja, najveći je izazov lektorici bio izbor materijala.

-Tijekom godina prikupila sam iznimno bogat materijal i bilo je potrebno izdvojiti ono najvažnije i najzanimljivije, a pritom ne izgubiti cjelinu priče. Drugi veliki izazov bio je pronaći odgovarajući način interpretacije za različite ciljne skupine. Izložba je, prije svega, namijenjena Dušnočanima, ali svim generacijama: onima kojima je prikazana svakodnevica još uvijek živo sjećanje, kao i njihovim potomcima, kojima je to već „neki davni život”. Trebalo je uspostaviti ravnotežu između osobne emocije i razumljive, suvremene prezentacije. Mislim da smo u tome uspjeli. Već na samom otvorenju bilo je jasno koliko je sadržaj dirnuo publiku, jer oči doista nisu ostale suhe. Ujedno smo uspjeli valorizirati našu dušnočku racko-hrvatsku baštinu, osobito jezičnu, i predstaviti je kao nešto jedinstveno i vrijedno očuvanja. Jer ona to doista jest. -

Ovaj je Centar poseban i po tome što se među prvima sustavno temelji na oralnoj povijesti – na stvarnim, osobnim pričama – umjesto na klasičnom, „sterilnom” etnografskom prikazu.

- Upravo autentični glasovi zajednice daju mu posebnu snagu i emotivnu dubinu. Za Hrvate izvan matične domovine ovaj je centar važan jer pokazuje kako je jedna mala skupina Hrvata, bježeći pred Osmanlijama, pronašla novi zavičaj uz Voš, rukavac Dunava, te uspjela sačuvati svoj hrvatski identitet više od tri stoljeća. Hrvati – bilo iz Hrvatske, Mađarske ili drugih zemalja – mogu čuti naš arhaični dijalekt, koji će mnoge podsjetiti na govor njihovih baka i djedova. Taj govor čuva jezične osobitosti kakve su se u pojedinim dijelovima Slavonije govorile prije tri ili četiri stoljeća. Budući da je sadržaj interaktivan i višeslojan, posjetitelji ondje mogu provesti dva ili tri sata, a iz centra se ne izlazi samo s novim znanjem, nego i s osobnim doživljajem. To je putovanje ne samo u prošlost i djetinjstvo, nego i prema vlastitim korijenima. -

Otvaranje Centra, koje je bilo u sklopu programa Hrvatskog dana u Dušnoku, realizirano je uz 181,89 milijuna forinti bespovratnih sredstava Europske unije, u okviru programa TOP Plus za razvoj lokalnog i regionalnog turizma. Nakon otvaranja, u Domu kulture, nastupila je plesna skupina „Biser”, koja uključuje plesače triju generacija pod vodstvom Eve Tamaskó, tamburaški sastav Danubia iz Čikuzde pod vodstvom Krunoslava Agatića, kao i pjevački zbor Dušenici pod vodstvom Silvije Varga.