"Kad dođem tu, duša mi diše": Ann Vučić i Međugorje koje mijenja živote

Imala je samo 15 godina kada je čula rečenicu koja će joj zauvijek promijeniti život - u Međugorju se Gospa ukazala. U tom trenutku, kaže danas Ann Vučić, nestala je sva ljutnja, patnja i gorčina koju je godinama nosila u sebi. Od djevojčice koja se zbog vršnjačkog nasilja udaljila od vjere do žene koja je više od 25 godina vodila hodočasnike u Međugorje i svjedočila o svojem iskustvu - njezin je život postao priča o vjeri, obraćenju i ljudima koji su, kako kaže, u Međugorju doživjeli svoj "before and after moment".

Korak po korak, kamen po kamen, milijuni hodočasnika godinama uspinju međugorsko brdo. Na tom putu ostavljaju svoje terete, traže mir i dolaze pred Mariju. Među njima je i Ann Vučić.

No njezina priča s Međugorjem nije počela kao priča odrasle žene koja će desetljećima voditi druge prema ovom hercegovačkom mjestu. Počela je jednog lipanjskog dana 1981., kada je petnaestogodišnja djevojka prvi put čula da se u Međugorju ukazala Gospa.

Taj je trenutak, kaže, promijenio sve.

Djevojčica iz Cernа koja je život nastavila u Americi

Ann je rođena u Cernu, selu udaljenom tek dva kilometra od Međugorja. Imala je nepune dvije godine kada je njezina obitelj morala napustiti rodni kraj i započeti novi život u Sjedinjenim Američkim Državama.

Obitelj Vučić stigla je u Chicago, gdje je već postojala snažna hrvatska zajednica. Hrvatska crkva, kulturni centar i hrvatski klubovi postali su dio njihova novog života.

- Ovo je nekako središte našeg identiteta, kaže Ann dok govori o rodnom kraju i obiteljskim korijenima.

U Chicagu je odrastala okružena hrvatskom zajednicom. No život u novoj zemlji nije uvijek bio jednostavan.

Godine boli, samoće i ljutnje

Tijekom školovanja Ann je prolazila kroz teško razdoblje. Zbog imena, podrijetla i činjenice da njezini roditelji nisu govorili engleski, postala je metom vršnjačkog nasilja. Od petog do osmog razreda, kaže, bila je gotovo potpuno sama.

- Nisam imala prijatelja, nisam imala s kim se družiti. Bila sam uglavnom sama. I zbog toga sam postala jako, jako ljuta, prisjeća se.

U njezinu dječjem srcu raslo je pitanje na koje nije znala odgovor. Ako postoji Bog ljubavi, pitala se, zašto dopušta da dijete prolazi kroz toliku patnju?

Vjera joj se tada počela činiti kao bajka. A onda je došlo ljeto 1981.

Jedna rečenica koja je promijenila sve

Bila je subota, 27. lipnja. Obitelj je toga ljeta prvi put zajedno došla u domovinu. Ann je s ocem i sestrom Angie otišla u Ljubuški. Ondje je njezin otac susreo rođaka kojeg nije vidio 13 godina.

Rođak mu je nešto šapnuo. Ann i njezina sestra gledale su očev izraz lica.

- Rođak mi je sad rekao da se u Međugorju Gospa ukazala, rekao im je.

Ann taj trenutak nikada nije zaboravila.

- Doslovno sam imala osjećaj kao da sva ona ljutnja što je u meni bila, sva ona patnja, sva ona gorčina, k'o da se nekako istopilo iz srca. Izišlo je iz srca, k'o da je bilo na podu oko mene. Nestalo je, doslovno nestalo, rekla je. 

Obitelj je krenula prema Međugorju.

"Samo sam se spustila na pod i počela plakati"

Na putu prema Međugorju vidjeli su rijeke ljudi kako pješice žure prema Brdu. Vida Vučić, Annina majka, prisjeća se kako su ljudi trčali uzbrdo, ne mareći za kamenje i draču. A onda su djeca koja su bila u središtu događaja pala na koljena.

Za Ann je, međutim, pravi unutarnji prijelom uslijedio u župnoj crkvi svetog Jakova.

- Ne možeš zamislit koliko je tu bilo ljudi. Meni je to bilo šok. Krcata crkva unutra, krcata, poručila je. 

Pronašla je kutak uz klupu.

- Samo sam se spustila dole do poda. I tada nisam više mogla kontrolirat emocije i jednostavno počela plakat, dodala je. 

Godinama poslije shvatila je što se u njoj dogodilo.

- Preko Gospe sam došla do vjere, naglasila je. 

"Kao da mi je Gospa rekla: Vrijeme je da pođeš"

I dr. sc. Angelina Sontag svjedoči o sličnom iskustvu. Međugorje je, kaže, u njoj probudilo vjeru koju su joj roditelji usadili u djetinjstvu.

- Blažena Djevica Marija bila mi je na neki način most prema Isusu i Bogu. Ona mi je bila utjeha, kazala je. 

Posebno pamti trenutak kada je, kako opisuje, osjetila da je Gospa vodi prema ispovijedi nakon nekoliko godina udaljenosti.

"Vrijeme je da pođeš."

Za nju je to bila poruka majčinske blizine - sve će biti dobro. Voljena si.

Od jednog hodočašća do životnog poziva

Ann tada nije znala što Bog želi od njezina života. Znala je samo da želi drugima pomoći upoznati ono što je sama upoznala.

Jedna žena iz Chicaga koja je također doživjela snažno iskustvo povezano s Međugorjem zamolila ju je da vodi prvu hodočasničku skupinu. Ann nije znala hoće li nakon toga biti druge. Nije znala ni da će ih biti deseci i stotine. Nije znala kamo će je sve to odvesti.

- Bog nikad ne pokaže šta će bit taj plan za deset godina, nego ideš korak po korak, po korak, istaknula je. 

Tako je počelo njezino višedesetljetno svjedočenje. Vodila je ljude i u Lourdes i Fatimu, posjećivala druga velika svetišta, ali Međugorje je za nju ostalo posebno.

- Ovdje u Međugorju ljudi idu na ispovijed i promijene svoje živote, dodala je. 

"Ne možeš doživjeti Boga i ostati isti"

Ann govori o ljudima koji su nakon dolaska u Međugorje doživjeli ono što naziva svojim trenutkom "prije i poslije".

Jer, kaže, autentični susret s Bogom čovjeka mora promijeniti.

- Ne možeš imati iskustvo Boga i ostat isti. To te fundamentalno mijenja i mora te mijenjati, kazala je. 

Takva svjedočanstva postala su dio njezina života. Neka od njih dolaze iz njezina najbližeg kruga prijatelja, a neka od ljudi koje je susrela upravo kroz hodočašća.

Od Wall Streeta do svećeništva

Jedna od snažnih priča je ona o ocu Danu Reehilu, danas svećeniku i egzorcistu u Biskupiji Nashville. Prije obraćenja živio je potpuno drukčijim životom. Bio je usmjeren na novac, moć i uspjeh, a 22 godine nije kročio u crkvu.

U Međugorje je došao 1998. godine.

- Gospa je imala druge planove, svjedoči.

Ondje je doživio duboko obraćenje i odlučio svoj život predati Kristu. Napustio je dotadašnji put i otišao u sjemenište.

- To je preusmjerilo moj život zauvijek.

"Učini me ribaricom ljudi"

Sličnu priču nosi i dr. sc. Letty Medina. Odrasla je u Teksasu, kao veterinarka, a u Međugorje je prvi put otišla nakon što je vidjela kako su se njezini roditelji vratili potpuno promijenjeni. Godine 1997. došla je i sama.

- Promijeni me! Želim se vratiti kao druga osoba.

Kaže da je njezina molitva bila uslišana. Danas radi u pastoralu i sudjeluje u apostolatu "Pokornički vojnici Marijini".

- Često sam ponavljala - učini me ribaricom ljudi. I upravo to danas jesam.

Prijateljstva koja su postala duhovna obitelj

Ann govori i o četiri prijateljice koje su joj, kako kaže, postale "dodatne sestre u Kristu". Spojilo ih je Međugorje.

Jedna od njih više nije među živima, ali ostale su ostale povezane dubokim prijateljstvom i vjerom.

- Kad god jedna od nas prolazi kroz neku krizu, druge su tu da budu podrška. I to je nešto predivno. To je zaista jedno sveto prijateljstvo jer je Bog u sredini svega.

Sličnu misao izgovara Mary Beth Rogers.

- Bog nikad ne očekuje da tim putem hodimo sami. Dovodi nam u život prijatelje koji nam pomažu na tom putovanju.

Kada hodočašće nije bilo za majku, nego za kćer

Cindy Wendt prisjeća se starije žene koja je cijeli život željela otići u Međugorje. Na put je povela kćer koja joj je odmah rekla da ne želi biti ondje. No tijekom hodočašća nešto se promijenilo.

Na kraju je kći prišla Cindy u suzama.

- Mislila sam da je ovo putovanje bilo zbog moje mame, a bilo je zbog mene. Ja sam trebala doći ovamo.

Za Ann su upravo takve priče razlog zbog kojega nastavlja.

- Nema ništa ljepše u životu.

Ann i filmska priča koja želi Međugorje približiti cijelom svijetu

Njezino svjedočenje danas prelazi i granice hodočasničkih skupina. S holivudskom producenticom Holly Carney, poznatom po radu na filmu "Fatima", Ann sudjeluje u filmskim projektima posvećenima Međugorju.

Carney je u početku bila skeptična. Imala je pitanja i sumnje. No nakon što je prvi put došla u Međugorje, njezin se pogled promijenio. Danas Ann naziva svojom sestrom i jednom od najboljih prijateljica.

Zajedno rade na projektu koji želi priču o Međugorju približiti što široj publici.

- Dođite i doživite! Dođite i pijte s izvora!, poručuje Carney.

Od Cernа do Chicaga - i natrag u Međugorje

Annina životna adresa danas je Chicago. Ali njezin osjećaj doma ostao je u Hercegovini.

Cerno i Međugorje nisu za nju samo mjesta iz djetinjstva. Oni su mjesto identiteta, mjesto obiteljskih korijena i, kako sama svjedoči, mjesto na kojem je pronašla ono za čime je kao djevojčica tragala.

- Kad dođem tu, imam osjećaj da mi duša diše.

U toj jednoj rečenici možda je sažeta cijela njezina priča. Djevojčica koja je kao dijete otišla iz Hercegovine, odrasla u Americi, prošla kroz godine samoće, ljutnje i pitanja, vratila se u Međugorje i ondje, kako svjedoči, pronašla vjeru.

A onda je svoj život počela stavljati u službu drugih.

- Sve ovo što radim zapravo je sve njezino. Ja sam samo tu kao ispružena ruka. I ništa drugo.

I možda upravo zato njezina priča ne završava u Međugorju. Ona se iz Međugorja nastavlja - u Chicagu, diljem Sjedinjenih Američkih Država i među ljudima koji tek trebaju napraviti svoj prvi korak prema vjeri.

Korak po korak.