Dani Marka Martinovića Cara

U organizaciji HKD Napredak, u Vitezu su održani Dani Marka Martinovića Cara – manifestacija posvećena književniku koji je svojim stvaralaštvom ostavio dubok trag u kulturnom i književnom životu ovoga kraja. 

U sjećanje na pokojnog viteškog književnika, noćas su u dvorani HKD Napredak Vitez završeni „Dani Marka Martinovića Cara“ završnom manifestacijom, književnom večeri Napretkovih pjesnika.  

Možda je zaborav spor, ali je siguran i neumoljiv kao vrijeme. Spriječiti ga može zapis kao mjesto našega sačuvanog sjećanja. Čuvari sjećanja na ljubavi i smrti u dolini Lašve sve više su i kroničari, ali i književnici, među kojima je jedan od najvrjednijih Marko Martinović.  

Rođen je na Dan žena, 8. ožujka 1933. godine, a umro 23. listopada 2003. godine i sahranjen na Gradskom groblju u Vitezu.  

BIo je dugo prisutan u književnom životu Viteza i središnje Bosne. Po njegovim tekstovima čini se kao da je zapravo pisao doživljeno i ono što su mu brojni njegovi prijatelji, znanci, sugrađani prenosili kao svoje iskustvo, kao svoju ili tuđu životnu priču. Pisao je o ljudima našega srednjobosanskog, pobliže Lašvanskoga kraja, o njihovim životima ili događajima koji su na svoj način te živote obilježili. Ponekoj od njegovih priča poslužile su i kronike iz vremena fra Marjana Šunjića, župnički zapis na danu Svih Svetih godine 1943. ili novinski zapis famoznog fotoreportera Tonija Bana. 

U svojim pričama Marko uspijeva zabilježiti melankoliju i posebnosti života u Lašvanskoj dolini bez pretjerane nostalgije ili idealizacije, ali i suptilni humor koji je česta karakteristika ljudi našega kraja. Njegova je proza čitljiva i pitka, kao šljivovica uz dobru mezu. Svojim lakim perom on je pisao jednostavno i čitljivo, kao da nam govori, kao da nam za kavanskim stolom prepričava zanimljive priče o ljudima i njihovim sudbinama. No, svejedno, njegov je jezik slojevit i poetičan i to je ona konstanta koja u njegovoj prozi dominira.  

Pojavio se knjigom poezije Zvona i tišine” iz davne 1962. godine, koja je doživjela ponovljeno i dopunjeno izdanje 1996. godine. Potom su uslijedile Markove priče koje je ispričao nekih davnih predratnih godina i zabilježio pod naslovima “Tražio sam Augusta”, “Ljudi u vremenu” i “Ljubavi i smrti u dolini Lašve”. Tim knjigama uveo nas je i do svojih kazivanja o proteklom ratu i poraću pod naslovima “Isus u podrumu” i “Gutači žaba”. Objavio je i monografiju viteškoga lovstva “Vitez i lov” i, konačno, “Propitivanja – post scriptum”, svojevrsni literarni vodič kroz središnju Bosnu. 

Martinovićev opus je zavidan, a dodijeljena mu je i jedna značajna nagrada (Zlatna palma Matice hrvatske za knjigu godine 1995.), mjesto u monografijama i antologijama, u lokalnoj školskoj lektiri i, nesumnjivo, u povijesti Viteza i zlatne doline Lašve u kojoj je odrastao i sazrio kao pjesnik i prozaik koji je mnogima što su se pojavili poslije njega bio jedan od putokaza na književnom putu. 

Najveći broj njegovih priča sadrži ozračje koje autor sam najbolje poznaje: ozračje druženja i pomalo usporenog života provincije u kojoj se svi međusobno poznaju, ozračje kavane u kojoj se otkrivaju i najskrivenije tajne kroz obijesne šale uz neizbježnu ironiju na račun vlastite, ali i tuđe promašenosti i podcjenjivanje svake druge egzistencije, osobito one koja se ne uklapa u provincijalne šablone i monotonu svakodnevicu.  

Na pjesničkoj večeri, uz glazbenu pratnju učenica Osnovne glazbene škole Jakova Gotovca PO Vitez, nastupili su učenici osnovnih i srednjih škola s područja općine Vitez koji su recitirali stihove pokojnih pjesnika Ive Totića, Anke Topić i Marka Martinovića. 

Potom su svoje stihove čitali viteške pjesnikinje i pjesnici Sanja Babić Đuvlat, Mirjana Jezildžić, Željko Kocaj, Ivan Maros i Dragan Ramljak, a Mirjana Jezildžić pročitala je pjesmu pokojog Ive Ćurka dok je Marijana Šantić pročitala pjesme pokojnih Ivice Budulice Strikana i Lucije Marković. 

Prema riječima moderatorice, svaki stih koji smo čuli podsjetnik je da kultura jednoga grada živi dok god ima onih koji čitaju, pišu i čuvaju svoju baštinu. 

Izvori: RTV HB, Viteški.ba