Izložba "Svijet u staklenoj perli" povezala Hrvatsku i Makedoniju

U galerijskom prostoru Magaza, u središtu Bitole, otvorena je izložba "Svijet u staklenoj perli". Nastala je na radionicama etno nakita Centra za kulturu Sesvete, a u suorganizaciji sa Centrom za kulturu Bitola, Muzejem grada Bitole i Hrvatskog kulturnog centra "Marko Marulić".

Prošle su godine, u okviru iste manifestacije, predstavili izložbu hrvatskoga tradicijskog nakita od staklenoga zrnja, a ove su godine izložbu proširili nakitom nadahnutim tradicijama različitih zemalja i kontinenata, pokazujući kako staklene perle povezuju kulture, običaje i priče iz cijeloga svijeta.

U Bitolu su stigli na poziv Centra za kulturu Bitola i Valentina Soklevskog, te Makedonsko-hrvatskog društva, Hrvatskog kulturnog centra „Marko Marulića“.

Nazočnima se na početku obratio ravnatelj Centra za kulturu Bitola Sašo Ilkovski, zahvalio na dosadašnjoj suradnji te izrazio želju za zajedničkim europskim projektima i uzajamnim gostovanjima kulturnih programa u Bitoli i Sesvetama.

Izložbu je otvorila ravnateljica Centra za kulturu Sesvete Vjekoslava Damjanović, dipl. etnologinja i povjesničarka umjetnosti. Uz festivalske sadržaje i radionice iskoristili su priliku i za bolje upoznavanje Bitole i okolice, posjetili Herakleju, a tijekom boravka i Ohrid i sv. Naum. Sve je to dodatno obogatilo njihov doživljaj Makedonije.

- Ipak, možda je najljepši dojam ponovno ostavila srdačnost domaćina. Osjećali smo se zaista dobrodošlo. Zaposlenice muzeja i kulturnog centra pomagale su nam prilikom postavljanja izložbe, ravnatelj Kulturnog centra bio je iznimno susretljiv, kao i Valentin Soklevski, selektor Festivala. Posebno moram zahvaliti Branku Maretiću koji nam je cijelo vrijeme pomagao, bio uz nas oko organizacijskih i logističkih pitanja i zapravo bio naš domaćin i vodič tijekom boravka, dodaje Damjanović.

Ova suradnja s Hrvatskim kulturnim centrom im puno znači.

- Ona se iz godine u godinu razvija i otvara prostor za nove zajedničke projekte. Branko Maretić puno nam je pomogao u komunikaciji s Festivalom, Centrom za kulturu Bitola i muzejom te oko organizacije našega gostovanja. Posjetili smo i prostor Hrvatskog kulturnog centra i razgovarali o tome kako našu suradnju dalje razvijati. Jedan od konkretnih dogovora je i da ćemo u Sesvetama prikupljati knjige za Hrvatsko kulturno društvo „Marko Marulić“ u Bitoli. Voljeli bismo pomoći da njihov prostor još snažnije postane mjesto okupljanja, njegovanja hrvatske riječi, kulture i baštine. Upravo u tome vidim najveću vrijednost međunarodne kulturne suradnje – ona ne završava završetkom manifestacije, nego stvara veze između ljudi i institucija i iz njih nastaju novi programi i prijateljstva, kaže Damjanović.

Ove su godine predstavili izložbu radova nastalih na radionicama etno nakita Centra za kulturu Sesvete. 

“Prošle godine naglasak je bio prvenstveno na hrvatskom tradicijskom nakitu, dok smo ove godine napravili korak dalje i predstavili nakit inspiriran tradicijama različitih krajeva svijeta – od Hrvatske i drugih europskih zemalja do Afrike i Azije. Željeli smo pokazati koliko je ljepota univerzalna i koliko su kulture, iako geografski vrlo udaljene, ponekad iznenađujuće povezane. Zanimljivo je, primjerice, vidjeti koliko pojedini oblici hrvatskih ogrlica ili način nizanja perlica mogu podsjećati na nakit koji nalazimo u nekim afričkim ili azijskim kulturama. Različiti smo, a istodobno nas estetika, potreba za ukrašavanjem i simbolika nakita povezuju“.

Uz izložbu su održali i dvije radionice.

- Drago mi je da su među sudionicima bili uglavnom mladi ljudi. Na jednoj od radionica izrađivali smo mljetski kolarin, tradicionalni hrvatski nakit. Jelena Mužinić, dugogodišnja polaznica naših radionica etno nakita, pokazivala je sudionicima tehniku izrade, pomagala im u radu, ali im i ispričala priču o tome odakle taj nakit dolazi, kada se nosio i što predstavlja. Na taj način Hrvatska ove godine na ovom velikom međunarodnom folklornom događanju nije bila prisutna folklornim ansamblom, nego upravo kroz našu izložbu i radionice tradicijskog nakita. Mislim da je i to lijep način predstavljanja hrvatske kulture, objašnjava Damjanović.

Izuzetno je važno mladima prenijeti tradiciju.

- Tradicija može živjeti samo ako je netko preuzme i nastavi. Nije dovoljno tradicijski predmet sačuvati u vitrini ili ga koristiti samo kada se izađe na folklornu pozornicu. Posebno mi je bilo drago gledati mlade ljude kako na radionici vlastitim rukama izrađuju mljetski kolarin. Dok uče tehniku izrade, oni istodobno čuju priču o ljudima koji su taj nakit nekada izrađivali i nosili, o običajima i vremenu iz kojeg dolazi. Tako se znanje prenosi neposredno, s osobe na osobu. Naravno da će mladi možda tradicijski nakit prilagoditi sebi – promijeniti boju perlica, kombinirati ga sa suvremenom odjećom ili ga interpretirati na neki novi način. Ali upravo u tome i jest njegov nastavak života. Baština ne mora ostati nepromijenjena da bi bila autentična. Važno je da mladi razumiju odakle nešto dolazi i da ga zatim nose dalje na svoj način. Kad mlada osoba tradicijski predmet izradi, nosi i učini dijelom vlastitog života, tada tradicija više nije samo stvar prošlosti, ona ponovno postaje sadašnjost.

Izložba je privukla velik broj građana i gostiju koji su posjetili festival i Bitolu koja u to vrijeme postaje pozornica folklora, glazbe, izložbi i međunarodnih susreta. Ovogodišnji moto festivala je bio "Točka povezivanja", a službeni je međunarodni plakat bio s motivima hrvatske narodne nošnje, u znaku dugogodišnje suradnje Makedonije i Hrvatske i na folklornom planu.