Hrvatske sestre 90 godina mijenjaju živote u Argentini

Prije gotovo stoljeća hrvatske časne sestre stigle su u Argentinu kako bi pomagale iseljenicima koji su daleko od domovine tražili bolji život. Na močvarnom zemljištu, među siromašnim obiteljima, izgradile su školu koja i danas obrazuje nove generacije. U serijalu "Naši ljudi, njihova mjesta" Matija Jerković donosi njihovu dirljivu priču, ali i priču o unuku hrvatskog iseljenika koji je postao glasnogovornik Crkve u Argentini.

Od Buenos Airesa do zelenih argentinskih pampi, od Ognjene zemlje do Anda, hrvatski svećenici i redovnice desetljećima su pratili naše iseljenike. Pomagali su im sačuvati vjeru, ali i pronaći svoje mjesto u novoj domovini.

Jedno od mjesta na kojima je hrvatska prisutnost ostavila dubok trag jest Dock Sud, četvrt na periferiji Buenos Airesa, u kojoj zagrebačke sestre milosrdnice djeluju od 1934. godine.

Hrvatske sestre koje su promijenile život jedne argentinske četvrti

Sestre milosrdnice stigle su u Argentinu 30. srpnja 1934. godine na poziv franjevca Leonarda Ruskovića. Njihova prvotna zadaća bila je pomagati hrvatskim iseljenicima u očuvanju vjere, no ubrzo su shvatile da ljudima trebaju i obrazovanje, posao te osnovni uvjeti za život.

– Sestre su vidjele potrebe i odlučile ostati ovdje jer su kao milosrdnice, koje svoj život posvećuju potrebitima, prepoznale da je upravo ovdje njihovo mjesto, objašnjava sestra Marija Edita Lukić.

Dock Sud tada nije nalikovao današnjoj gradskoj četvrti. Umjesto uređenih ulica prostirali su se zemljani putovi, močvarno zemljište i skromne kuće od lima i drveta.

Sestre su počele okupljati djecu, učiti ih čitati i pisati te pomagati majkama koje su odlazile na posao. Istodobno su hrvatskim doseljenicima tražile zaposlenje.

– Mnoge su sestre pričale kako su čekale naše Hrvate kada bi stigli brodom, a zatim odlazile u pekarnice, mesnice i druge obrte kako bi im pronašle posao, prisjeća se sestra Marija Samuela Vilenica.

Škola izgrađena na močvari, učionice pod vodom

Unatoč siromaštvu i teškim uvjetima, sestre nisu odustale od svoje zamisli. Već 26. prosinca 1935. godine položen je kamen temeljac škole, koja je započela s radom 1936. godine.

No, život u Dock Sudu donosio je brojne izazove. Zbog blizine rijeke La Plate i čestih poplava, voda je prodirala u učionice, a školski namještaj plutao je prostorijama.

– U našem arhivu pronašla sam fotografije četiriju sestara koje se čamcem s veslima kreću ulicama Dock Suda, otkriva sestra Samuela.

Devedeset godina poslije na mjestu nekadašnjeg močvarnog zemljišta nalazi se veliki obrazovni kompleks sa školom, kazališnom dvoranom i crkvom Krista Kralja.

Hrvatski trag toliko je snažan da je jedna ulica dobila ime Prolaz sestara milosrdnica iz Zagreba. Učenici su u čast redovnica oslikali i mural nadahnut poznatom fotografijom Beatlesa koji prelaze cestu.

Od hrvatskog iseljenika do glasnogovornika Crkve u Argentini

Posebnu poveznicu između Hrvatske i Argentine predstavlja i svećenik Máximo Jurčinović, glasnogovornik Argentinske biskupske konferencije.

Njegov djed bio je jedan od brojnih hrvatskih iseljenika koji su brodom stigli u Južnu Ameriku u potrazi za sigurnošću i poslom.

– Moj djed napustio je domovinu kao i mnogi njegovi sunarodnjaci koji su ovamo dolazili zbog ratova ili u potrazi za poslom. Većina Hrvata koji su dolazili bili su ljudi naviknuti na težak rad i velike napore. Za nas su naši preci iznimno važni, ističe Jurčinović.

Iako je svojedobno sanjao o karijeri sportskog novinara, život ga je odveo u svećeništvo. Ljubav prema medijima ipak je ostala pa danas obavlja jednu od važnih komunikacijskih dužnosti u argentinskoj Crkvi.

Jurčinović je posjetio i Hrvatsku, a posebno pamti srdačnost ljudi.

– Ugodno me iznenadila ljubaznost ljudi, njihov odnos prema drugima i smisao za humor. Mi Hrvati nismo hladni. U odnosima s ljudima nema te distance ni pretjerane formalnosti, prisjeća se.

Papa Franjo promijenio je način komunikacije Crkve

Argentinska biskupska konferencija, u kojoj danas djeluje Jurčinović, posebno je povezana s papom Franjom, koji ju je vodio prije odlaska u Rim.

Govoreći o njegovu pontifikatu, Jurčinović ističe da je Franjo promijenio način na koji Crkva komunicira sa svijetom.

– Mislim da je papa Franjo Crkvi vratio mjesto među važnim temama o kojima se raspravlja u svijetu. Posebno je to uspijevao ne toliko riječima koliko gestama. Mislim da je upravo u tome njegova velika revolucija, kaže Jurčinović.

Prisjeća se i kako je Franjo, dok je bio nadbiskup u Argentini, bio znatno suzdržaniji nego nakon izbora za papu.

– Franjo je za mnoge bio pravo iznenađenje jer ovdje u Argentini nije bio takva osoba. Kada je stigao u Rim, počeo je pokazivati drukčiji način ophođenja s ljudima i drukčiji pristup pastoralnom služenju, objašnjava.

Misija koja traje i danas

Iako su se generacije hrvatskih iseljenika promijenile, a njihovi potomci danas uglavnom govore španjolski i dio su argentinskog društva, djelovanje hrvatskih redovnica nije prestalo.

Sestra Marija Samuela Vilenica danas predaje vjeronauk, ali njezin posao ne završava u školi. Posebno je dirnula priča o posjetu teško bolesnom čovjeku koji živi u iznimno skromnim uvjetima.

– Nije tražio novac ni neku izvanrednu pomoć. Rekao je samo: „Sestro, hvala što ste me došli vidjeti i saslušali.” Vjerujem da je to odgovor na pitanje zašto sam došla ovdje. To je misija i poslanje koje je Bog imao za mene, govori sestra Samuela.

Priča hrvatskih sestara u Argentini svjedoči o generacijama ljudi koji su daleko od domovine pomagali svojim sunarodnjacima, ali i svima kojima je pomoć bila potrebna.

Gotovo stoljeće nakon dolaska prvih sestara, njihovo nasljeđe nastavlja živjeti kroz školu, vjeru, obrazovanje i svakodnevnu brigu za ljude.

Hrvatski tragovi u Argentini nisu nestali. Samo su, kako zaključuje Matija Jerković, tijekom generacija promijenili svoj oblik.